Prema podacima mađarske ambasade u Prištini, samo u januaru u toj zemlji je azil tražilo 10.188 kosovskih Albanaca.
Sagovornik radija RSE, na svoje sugrađane apeluje da to ne čine i da se on lično pokajao što je krenuo na ovaj put. U Mađarsku, ipak, i dalje svakoga dana nelegalno uđe više desetina, pa i stotina ljudi sa Kosova. Neki uspijevaju da nastave ka svom cilju – prije svega Njemačkoj, dok drugi u nekom od zatvorenih prihvatnih centara, čekaju na deportaciju.
U Ašothalomu, Morahalomu i drugim pograničnim mjestima, nastavljena su privođenja ljudi sa Kosova koji i dalje u velikom broju nelegalno prelaze granicu Srbije i Mađarske. Samo u Morahalomu, u srijedu je privedeno više stotina ljudi. Oni koji zatraže azil budu evidentirani i dobijaju rok od 24 časa da se jave u neki od prihvatnih centara u Mađarskoj, gdje bi trebalo da borave do odluke o azilu. Takođe, dobijaju i dokument za besplatnu vožnju željeznicom u tom periodu. Mnogi od njih, međutim, rok od jednog dana iskoriste da iz Mađarske stignu do zemalja u koje su namjerili da idu – prije svega Austriju i Njemačku. Tako je u mjestu Đer između Budmipešte i Beča, ove nedjelje iz voza izvedeno i potom uhapšeno preko 200 državljana Kosova.
RSE u Ašothalomu: Kako se ilegalno prelazi granica?
Na železničkoj stanici u Segedinu, gradu nadomak granice sa Srbijom, svakodnevno više desetina ljudi sa Kosova čeka voz – neki do prihvatnih centara, više njih ipak za Budimpeštu odakle nastavljaju dalje ka Evropi.
„Odavde ne idu u velikim grupama… njih desetak u grupi. Za Budimpeštu mnogi odlaze busom, taksijem… Nema pravila kako i kada se pojavljuju na Železničkoj stanici. Evo, i prije podne smo imali jednu grupu, dvadesetak ljudi“, kaže radnik na stanici.
Nakon sat vremena, u čekaonicu ulazi veća grupa ljudi sa Kosova. Među njima nekoliko žena i djece. Odmah izlaze na peron sa koga uskoro treba da krene voz ka Budmipešti. „Sada imamo dokumenta da se krećemo unutar Mađarske. Mi, naravno, čekamo prvu mogućnost i ne želimo da ostanemo u Mađarskoj. Ovo je tranzit. Imam rodbinu u Evropi, a i sam sam živeo tamo neko vrijeme i videću gdje možemo da idemo.“
Za razliku od sagovornika, drugi, koji nisu zatražili azil vjerujući da će biti u prilici da to učine u Njemačkoj ili Austriji, bivaju odvedeni u jedan od centara zatvorenog tipa, neke vrste pritvora, odakle ih deportuju. U Kiškunhalašu, 60-ak kilometara od Segedina nalazi se jedan takav centar. Spolja izgleda kao zatvor. Zgrada je blijedo zelene boje, a na zidovima bodljikava žica. Policija nas nije pustila da uđemo.
U centru u Kiškunhalašu sa policijom sarađuje nevladina organizacija “Menedek”, što znači “Sklonište”. Žužana Perak iz te organizacije, koja se bavi pružanjem pomoći imigrantima, rekla nam je da se u toj ustanovi trenutno nalazi 100 do 110 osoba.
“Centar im u potpunosti pokriva hranu tri puta dnevno, djeci pet puta, zdravstveni nadzor i smještaj. Sve ovo u zatvorenoj instituciji, što znači da nemaju mogućnost da napuste objekat. Organizujemo im slobodne aktivnosti da bismo smanjili psihičke traume zbog boravka u ovoj zatvorenoj instituciji. Ono što još činimo, to je priprema njihovog povratka u zemlju porjekla u kontaktu sa međunarodnim organizacijama, policijom, upravom. Takođe, pokušamo da ih informišemo o tome koje su moguće posljedice ilegalne imigracije, kao i šta ih čeka na Zapadu, pošto često imaju pogrešnu sliku o njihovim mogućnostima”, rekla je Perak.
U međuvremenu u Aštohalom pristižu novi migranti. “Spreman sam da odem u Prištinu i da razgovaram o ovom problemu”, rekao nam je gradonačelnik te opštine, Laslo Torockai, koji je svojevremeno bio poznat i javnosti u Srbiji, kada mu je 2008. godine, kao tadašnjem članu mađarskog Omladinskog pokreta “64 županije” koji je srpska policija okarakterisala kao ekstremističku organizaciju, na neko vrijeme zabranjen ulaz u Srbiju.“Ako ne dođe do promjene, postoji samo jedna mogućnost koja može da nam obezbjedi sigurnost, to je podizanje ograde duž granice. To ne bi bila obična ograda, već kao i na meksičkoj granici. Mora ponovo da se uvede graničarska služba koja bi patrolirala pored ove ograde“, rekao je Torockai.
Za to vrijeme na segedinskoj železničkoj stanici, sedmočlana porodica sa Kosova, koja je preko Subotice nelegalno ušla u Mađarsku, čeka polazak voza za Budimpeštu. Odatle, kaže nam otac, namjeravaju da se domognu Njemačke. Dodaje, međutim, da se kaje što je porodicu poveo na ovaj put. „Ljudi misle da se granica prelazi lako i da je ovo jedan lak put. Apelujem na druge da ne kreću“, poručio je.