Haviv je kao fotoreporter tokom sukoba na području zemalja bivše Jugoslavije sačinio fotografije koje su ostale kao trajni svjedok ljudskih stradanja te ispunile naslovne strane brojnih poznatih svjetskih novina i časopisa.
Govoreći o njima, Haviv ističe kako je u BiH te zemljama regiona tokom rata 90-ih godina proveo skoro pet godina.
– Ovdje sam ‘porastao’ kao fotograf, a također sam stekao mnogo prijatelja: Bosanaca, Kosovara, Hrvata, Srba, upoznao sam i druge fotografe. Naravno, kroz rad koji je vjerovatno moj najbolji rad ikada, BiH ima posebno mjesto u mom srcu – kazao je Haviv za Anadolu Agency.
Arkan Haviva stavio na ‘listu za odstrel’ zbog fotografije
Jedna od najpoznatijih fotografija koje je Haviv zabilježio jeste fotografija nastala u Bijeljini, a koja prikazje vojnika koji nogom udara tijelo mrtve žene. Među fotografijama koje su obišle svijet jeste i Havivova fotografija Željka Ražnatovića Arkana sa svojom paravojnom formacijom “Srpska dobrovoljačka garda“ koja je poznatija kao “Arkanovi tigrovi”.
Haviv ističe kako je i pored velikog straha tokom ratnih dešavanja uspio da ostane posvećen svom poslu.
– Bilo je jako teško biti fotoreporter. Mene je Arkan stavio na ‘listu za odstrel’ zbog fotografije koju sam napravio i bilo je jako teško za mene da nastavim raditi, bojao sam se da će me uhapsiti. Sa druge strane, izlagao sam se smrti kao i svi drugi ljudi, koji su u ratu, koji hodaju ulicama svog grada – kazao je Haviv.
Dodao je kako nije ni slutio da će njegove fotografije izgladnjelih zarobljenika u logorima Trnopolje i Manjača kod Prijedora toliko godina kasnije služiti kao dokazni materijal na sudovima pravde. Haviv dodaje kako je bio jedan od prvih koji je uspio ući u Bijeljinu, u logore Omarska i Trnopolje, u opkoljeno Sarajevu, Vukovar, a fotografisao je i izbjegličku kolonu u Srebrenici.
Prisjećajući se događaja kojima je prisustvovao, dodaje kako su strahote rata bile jednake u zemljama regije.
– Bilo je jako teških trenutaka koje sam zabilježio. Teško je odrediti samo jedan, ali iskustva koja sam imao tokom posjete logorima, u radu sa ‘tigrovima’ Arkana, trenuci koje sam doživio na Kosovu, Vukovaru, to je neodvojivo – kazao je.
Koračao ivicom smrti
Ističe kako je koračao ivicom smrti dok je držeći u rukama svoj fotoaparat prisustvovao dešavanjima u kojima je bio potpuno nemoćan.
– Pokušavao sam fotografisati što je bilo više moguće, ali to nije uvijek bilo dozvoljeno. Više puta su me spriječili u tome. Jednom prilikom u Vukovaru, ispred mene su ubijali ljude veoma brzo i ja jednostavno nisam mogao ni da ih spasim i pomognem, niti da fotografišem šta se dešava. Prislonili su pištolj na moju glavu i rekli mi da ne smijem. Moram reći da jako žalim zbog toga što nisam uspio da zabilježim to što se desilo tada – kazao je Haviv govoreći kako ga je strah kao osjećanje pratio od ukrcavanja na avion u New Yorku, po dolasku na Balkan, pa sve do povratka kući.
Ipak, kako kaže, strah ga nije paralizirao, već ga je koristio za rad. U trenucima kada je prolazio kroz najgore događaje, Haviv ističe kako nikada nije trebao birati između toga da li će u određenoj situaciji postupiti kao fotograf ili prvo kao čovjek.
– Prvo sam čovjek, pa tek onda fotograf. Ako postoji šansa i ako sam u situaciji da nekome pomognem, uradit ću to. Sa druge strane, ako tu ima još ljudi koji pomažu, ja ću to fotografisati – kazao je dodajući kako ga je kroz svijet fotografije odvuvijek vodila ljubav, ali i želja da pomogne.
– Vjerovao sam u moć fotografije i uvijek sam vjerovao da je tako lakše pomoći ljudima. Čak i ako jedna osoba koja vidi moju fotografiju, i ako pomogne, onda je to uspješno – istakao je.
Fotografisao u 25 zemalja u konfliktu i stanjima velikih nesreća
Haviv kaže kako je život posvetio dokumentovanju sukoba širom svijeta. Posjetivši preko stotinu zemalja, fotografisao je u skoro 25 zemalja u konfliktu i stanjima velikih nesreća. Pored BiH, fotografisao je u zemljotresom razorenom Haitiju, tokom demonstracija u Egiptu kada je svrgnut Hosni Mubarak. Fotografisao je nasilje u Panami, Rusiji te zemljama Afrike.
– Razlike među ratovima u svijetu postoje, ljudi su drugačiji, kultura, geografski položaj, ali da budem iskren, zapanjujuća sličnost postoji među ratovima. Ljudi su, ipak, motovisani željama ili strahovima koji ponekad mogu da budu najveća motivacija – zaključuje.
Dodao je kako je za njega zapanjujuća činjenica da se BiH i 20 godina nakon rata još uvijek nije “oporavila”. Ipak, dadaje kako uvijek voli posjetiti zemlju u kojoj ima dosta prijatelja.
Haviv će danas u Sarajevu u sklopu projekta “Blood and Honey: A Balkan War Journal” (Krv i med: dnevnik balkanskog rata), otvoriti izložbu u prostorijama Galerije 11/07/95. Kroz fotografije od Vukovara preko Prijedora, Sarajeva pa sve do Kosova, prikazat će sve grozote koje je zabilježio kroz svoj objektiv.
