Poslije pakla sa kojima su se susreli nakon što su im mijanmarska vojska i budistički nacionalisti zapalili sela, arakanski muslimani (Rohingya) nastoje izbjeći u Shah Porir, u Bangladešu, čije ime znači ”Rajski otok“.
Poslije pakla sa kojima su se susreli nakon što su im mijanmarska vojska i budistički nacionalisti zapalili sela, arakanski muslimani (Rohingya) nastoje izbjeći u Shah Porir, u Bangladešu, čije ime znači ”Rajski otok“.
Obale Shah Porira su najbliža tačka regije Teknaf i zbog udaljenosti od Mijanmara od samo nekoliko kilometara, sve su češće prvo odredište brojnih izbjeglica na putu prema Bangladešu.
Sa obala Bangladeša moguće je vidjeti dim iznad zapaljenih muslimanskih sela u Mijanmaru. U sumrak je svirepost u Mijanmaru očiglednija, a već tokom mrklog mraka brojne izbjeglice pokušavaju pobjeći čamcima.
Lokalni izvori navode kako sve više tijela bude izvučeno iz rijeke Naf i Indijskog okeana, čestih ruta izbjeglica. Pojedini izvori smatraju kako izbjeglice smrtno stradaju i u vatri koju prilikom pokušaja bijega čamcem otvore mijanmarski vojnici.
Stanovnici Shah Porira rekli su kako na desetine hiljada muslimana čekaju čamce koji će doći na obale Mijanmara.
Arakanski muslimani koji se pokušavaju spasiti od masakra nad njima koji se vrše od 25. augusta, pokušavaju prenijeti i bolesne kao i one članove porodice koji nisu u mogućnosti sami preći na sigurnija područja.
Iako nisu danima ništa jeli, na leđima prenose roditelje, oca ili majku.
Rohingya muslimani koji su prvi put kročili na obale Shah Porira, u Bangladešu za Anadolu Agency (AA) podijelili su užas koji su preživjeli.
Amine Hatun samo je jedna od mnogih izbjeglica koje su uspjele doći na sigurnije područje, uprkos iznemoglosti i ranama na tijelu.
”Mijanmarski vojnici stalno dolaze u naša sela i pale naše kuće. Danima smo hodali i smjestili smo se na veoma maloj obali. Dugo smo čekali na obali rijeke Naf. Odatle smo nastavili hodati i čekali smo čamce kojima ćemo preći na suprotnu stranu“, rekla je Hatun.
Dodala je kako su ljudi bili primorani da se danima kriju u šumama.
“Moj put do Bangladeša trajao je devet dana. Vojnici dolaze u sela i vrše upade u kuće. Ukućane nekud vode. Vojnici ubijaju ljude. Tamo se dešava veliki masakr. Vojnici su prije dva dana, nakon što su ubili veliki broj ljudi, spalili tijela“, ispričala je Hatun.
Muhammed Azam (47) i njegova porodica uspjeli su pobjeći u Bangladeš.
Dodao je kako na mjestu na kojem se on ukrcao na čamac, čekaju brojni ljudi kako bi i oni izbjegli u Bangladeš.
