Grupa muslimana je otišla na Crveno more da lovi ribu. Na lađi su proveli tri dana i noći, ali nisu upecali nijednu ribu. Uredno i na vrijeme su obavljali pet propisanih namaza, a kraj njih je bila grupa ljudi koji nisu nikako klanjali, a imali su jako dobar ulov. Tako jedan iz grupe koja je klanjala reče: “Subhanallah! Mi obavljamo svih pet namaza koje nam je Allah odredio, a ništa nismo ulovili. A ovi do nas ništa ne klanjaju, a imaju tako dobar ulov.”
Onda ih šejtan navede, i oni ne klanjahu ni sabah, ni podne ni ikindiju, i predvečer pođoše pecati. Tu večer uloviše jednu ribu. Kada su joj rasporili utrobu, nađoše u njoj jedan dragulj. Jedan čovjek uze dragulj, poljubi ga i pogleda u njega kazujući: “Subhanallah! Hvala Mu na svemu što nam daje i pored toga što smo Mu neposlušni! U ovoj opskrbi je opomena za nas.” Potom baci dragulj u more: “Allah će nam dati nešto bolje od ovoga, ja ga ne želim uzeti jer sam ga stekao tako što sam propustio namaze.”
Potom svi odoše u svoje šatore na kopnu i obaviše namaz. Poslije namaza opet krenuše da pecaju i uloviše ribu u kojoj također nađoše dragulj i kazaše. “Hvala Allahu na dozvoljenoj i lijepoj opskrbi koju nam je podario nakon što smo klanjali, spominjali ime Njegovo i oprost od Njega zatražili.”
