Naše tijelo je preplavljeno bakterijama, otprilike 100 triliona bakterija – najviše na kožu, u ustima i u crijevima. Neke nas štite od infekcija i pomažu nam u probavi hrane, dok se od drugih možemo ozbiljno razboljeti.
Gljivice i virusi također nazivaju naše tijelo svojim domom. Iako su gljivice u najmanjem broju one imaju važnu fiziološku ulogu. Osobito je važno, kad se njihov broj poremeti, mogu modificirati naš imunološki sistem, pa i utjecati na nastanak raka, piše New York Times.
Nova studija objavljena u časopisu Nature otkrila je da gljivice mogu proći duboko u gušteraču, koja sjedi iza želuca i izlučuje probavne enzime u tankom crijevu. Kod miševa i ljudi s karcinomom gušterače, gljivice se razmnožavaju 3000 puta više u usporedbi sa zdravim tkivom – a jedna gljivica posebno može pospješiti rast tumora gušterače.
Istraživače je iznenadila prisutnost gljivica u gušterači kao i njihov ogroman porast u bolesti.
– Gušterača se do nedavno smatrala sterilnim organom – kaže dr. George Miller,hkirurški onkolog sa Medicinskog fakulta u New Yorku koji je vodio studiju.
Provuku se u gušteraču poput bakterija
No, nedavna istraživanja pokazala su da bi se neki mikroorganizmi, poput bakterija, mogli provući pokraj mišića zvanog Oddijev sfinkter, koji razdvaja gušteraču od ostatka crijeva. Možda bi gljivice također mogle kolonizirati gušteraču na isti način.
Da bi to saznali, dr. Miller i njegov tim hranili su miševe vrstom pivskog kvasca označenim zelenim fluorescentnim proteinom. Fluorescentni marker otkrio je da je kvasac doista prešao iz probavnog trakta u gušteraču nakon nekoliko minuta.
Kod miševa su se vrste gljivica koje su završile u gušterači obično vrlo razlikovale od onih koje su ostale u crijevima. Ascomycota i Basidiomycota bile su jedine sorte gljivica koje su kolonizirale tkivo gušterače.
Jedna je gljivica bila najzastupljenija u gušterači: rod Basidiomycota zvan Malassezia, koji se obično nalazi na koži i vlasištu životinja i ljudi i može izazvati iritaciju kože i perut. Nekoliko studija također je povezalo gljivice s upalnim bolestima crijeva, ali novo otkriće je prvo koje ih povezuje s karcinomom.
Rezultati pokazuju da Malassezia nije bila prisutna u velikom broju samo kod miševa koji su dobili tumore gušterače, već je bila prisutna i u iznimno velikom broju u uzorcima pacijenata s karcinomom gušterače, rekao je dr. Berk Aykut iz laboratorija dr. Millera.
Primjenom antifungalnog lijeka riješili su se gljivica na miševima i spriječili razvoj tumora. I kada su tretirani miševi ponovo dobili gljivice, njihovi su tumori ponovno počeli rasti što je pokazatelj, rekao je dr. Aykut, da gljivične stanice pokreću rast tumora.
Sve je veći naučni konsenzus da su faktori u mikrookolišu tumora jednako važni kao i genetski faktori koji utječu na njegov rast.
Dobar biomarker za uočavanje
– Moramo razmišljati o cijeloj okolini u kojem tumor živi – rekao je dr. Brian Wolpin, istraživač raka gastrointestinalnog sistema s Instituta za rak u Bostonu.
Okolno zdravo tkivo, imunološke stanice, kolagen i druga vlakna koja drže tumor, kao i krvne žile koje se njime hrane pomažu podržati ili sprječavati rast karcinoma.
Mikrobi su još jedan faktor koji treba razmotriti u abecedi faktora koji utječu na širenje raka. Populacija gljivica u gušterači može biti dobar biomarker za one koji su u riziku od razvoja raka, kao i potencijalni cilj budućih liječenja.
“Ovo je ogromna prilika za intervenciju i prevenciju, što zapravo nemamo za karcinom gušterače”, rekla je dr. Christine Donahue, istraživačica raka gušterače.
