Pobjeda u 6 od 14 regija, šansu da ksenofobični pokret preuzme kontrolu nad najmanje dvije regije – Nord Pas de Calais na sjeveru i Provence Alpes Cote d’Azur na jugu, povečala je neodgovorna odluka Nicolasa Sarkozya da odbije bilo kakav vid savezništva sa socijalističkom strankom predsjednika Francoisa Hollandea protiv Le Pen, u nadi da će povećati svoje šanse da osvoji predsjedničke izbore 2017.
Ovaj rezultat ima historijske razmjere. Nacionalna fronta zabilježila je svoj najbolji rezultat tokom evropskih izbora protekle godine, ali pravovremenost antibriselske retorike ove stranke lako bi se moglo pripisati njihovoj sposobnosti da profitiraju na široko rasprostranjenom nezadovoljstvu u Francuskoj.
Polarizacija francuske
U nedjelju je Le Pen kapitalizirala osjećaj nesigurnosti Francuza, nakon terorističkog napada u Parizu, 13. novembra ove godine. Rezultati regionalnih izbora potvrđuju polarizaciju francuske politike.
Ukoliko moć regija u francuskoj politici ostane limitirana u odnosu na njemački Landers, vrlo vjerovatna pobjeda Le Pen u Lilleu, kao i pobjeda njene nećakinje u Marseillesu, pružit će ksenofobičnom pokretu priliku da s tribina šire svoje populističku i zatucanu političku platformu.
Posebnost francuskog izbornog sistema jedan je od ključnih razloga za uspjeh ekstremističkih pokreta. Uprkos njihovom sporom rastu u posljednjih 30 godina Nacionalna fronta nikad nije bila u mogućnosti da ima više od dva svoja člana u parlamentu, u sistemu koji podrazumijeva da pobjednik uzima sve (osim kratkotrajnog mandata između 1986-1988) i to zbog nevoljkosti drugih stranaka da se udružuju sa rasističkom političkom platformom Le Pen.
Kao rezultat toga francuska populacija rijetko je bila u prilici da procijeni nepogodnost vođa Nacionalne fronte ili da uvide prave opasnosti koje nosi ekstremistička desničarska stranka.
Dok su druge manjinske stranke, poput Stranke zelenih, redovno bile prisiljene stupati u saveze sa drugim silama, da bi smekšale svoju političku poziciju i prihvatile kompromise, te osigurale prisustvo u parlamentu, nužno za njihovo finansijsko preživljavanje, Nacionalna fronta prihvatila je ulogu otpadnika, a to joj je dopustilo da raste mimo svjetla pozornice.
Sumnjive pozajmice
Finansijsko žrtvovanje koje je rezultat odsustva članova parlamenta i izbornih pobjeda – političke stranke u Francuskoj primaju sredstva iz javnih fondova na osnovu broja izabranih članova – brzo je ublaženo kada je stranka, kako se navodi, primila pozajmice od ruskih banaka, ranije ove godine.
Ova oportunistička potpora Rusije postavlja ozbiljna pitanja o neovisnosti ovog pokreta i njegovog podaništva ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu.
U nekoliko navrata kada je Nacionalna fronta uspjela dobiti lokalne izbore, njihovi rezultati su užasavajući. U Hayangeu, otkriveno je da je ekstremistički desničarski načelnik falcificirao svoj izborni budžet.
U Beziersu, načelnik Nacionalne fronte, Robert Mendar ohrabrivao je stvaranje privatne milicije i lista religijskih pripadnosti da bi izolirali manjine. U svim južnjačkim gradovima Toulon, Vitrolles, Orange i Marignane, koje je u jednom periodu držala Nacionalna fronta, nepotizam, korupcija i loša uprava bili su endemski.
Nakon nekoliko godina administracije Nacionalne fronte svaki od ovih gradova završio je u ozbiljnim dugovima i u nemogućnosti da izbalansira budžete, uprkos ozbiljnim rezovima kad je u pitanju kultura i društveno dobro.
U svakoj prilici, Nacionalna fronta dokazala je nesposobnost u bilo kojoj prilici gdje su dobili moć. Nažalost, sam izborni sistem koji je spriječio parlamentarno predstavništvo Nacionalne fronte mogao bi završiti uvođenjem cunamija nekompetentnih i korumpiranih političara u nadolazećim godinama.
Zajednica, žrtveno janje
Nema sumnje da je teroristički napad u Parizu odigrao ulogu u pobjedi Nacionalne fronte. Djelo ISIL-a otvorilo je vrata za Le Pen da cilja na muslimanske manjine i postavi zajednicu, koja je najmiroljubivija i s najviše poštovanja u francuskim vrijednostima slobode, jednakosti i solidarnosti, u funkciju žrtvenog janjeta. Ovo nikako nije slučajnost.
ISIL-ov cilj je da polarizira francusko društvo i plovi na talasima razbijanja građanske strukture da bi regrutovali priglupe pojedince koji se osjećaju odbačenim od strane ksenofobičnog diskursa Nacionalne fronte i kukavičluka francuskih lidera da mu se usprotive.
Dok Francuska boluje i žali zbog napada na njihovo multikulturalno društvo, pobjeda Nacionalne fronte u nedelju, koja je u istoj liniji kao i teroristički napadi ISIL-a, još jedan je korak ka komunitarizmu i porazu sekularnog i progresivnog modela naslijeđenog od prosvjetljenja i filozofskog trijumfa razuma.
Oni koji nastave glasati za Marine Le Pen jednostavno ne uspijevaju shvatiti očitu kontradiktornost svojih djela. Oni koji više vole favoriziranje kratkoročnih izbornih interesa, poput Nikole Sarkozya, omiljeni su saveznici antirepublikanskih sila.
(Autor je Remi Piet, gostujući profesor javne politike, diplomatije i međunarodne političke ekonomije na Univerzitetu Katar)
(Tekst priredila Raisa Bušatlić)
