Izgleda da se i u Sarajevu ove godine našlo gazda koje ne znaju pravila tenisa. Što ih više bude, iznuđivači će koristiti ubojitija sredstva opomene.
U Sarajevu je nesigurno. Očigledno je da glavni grad najkorumpiranije države u Evropi ljuljaju podzemne razmirice. Ta borba za tren zagrmi pucnjavom na ulici, a onda opet potone u pomračinu običnom građanu nevidljivog svijeta. To su gejziri nastali pod pritiskom u sarajevskom podzemlju. Može li na osnovu njihovog šištanja dobro upućen stručnjak isčitati cijele, ili barem dijelove podzemnih procesa? Može li ovakvo, duboko korumpirano društvo iznjedriti takvog?
Eto, zadnjih dana te podzemne silnice koje se valjaju nedokučivom logikom kriminalnih čopora, javljaju se u vidu eksplozija. Rijetko kada su bile ovako učestale i zasijane pod konaac – u sedam dana četiri, i to raspoređene u sve gradske opštine. Laiku se čini da bi iskusan stručnjak mogao ući u njhovu tajnu logiku te razvezati mrežu koja bi ga dovela do osinjaka. Ali, gdje je takav? Ko smije dirnuti u osinje gnijezdo?
Prvo su u Starom Gradu roknule dvije. Jedna je zgrominjala pred barom „Tesla“ a druga pred kafeom „Citiy Lounge“. Sutradan gruhnulo je na Bjelavama, u opštini Centar, pred privatnom garažom. U subotu bačena je bomba na frizerski salon „Rekord“ u Buća Potoku u Novom Gradu, a četvrta u ponedjeljak na kafić „Ginger“ na Grbavici u Novom Sarajevu. Je li ovo posljednja prije novogodišnjeg vatrometa? Pred Praznik u Sarajevu?
Kao da su „zaštitari“ podijelili svoje interesne sfere granicama opština. Izgleda da je pala odluka da svako od njih na svom markiranom prostoru, pred kraj fiskalne godine opomene one koji još nisu platili. Onima koji su to već učinili čestitali su tako Božić i Novu godinu. Obični građani mogu mirno spavati. Grad u kojem se reket naplaćuje na godišnjem nivou još nije zarobljenik okorjelih kriminalaca i ne može se, ni u snu, porediti sa, recimo, Čikagom iz tridesetih godina prošlog vijeka, kada je reket iz tenisa prebačen u jedan sasvim drugačiji sport.
Bombe opomene
U vrijeme prohibicije mafijaši koji su iznuđivali novac nosili su teniski reket i prodavali ga. Prodaja reketa nije bila protivzakonita, a neki su čak potpisivali ugovor sa poduzetnikom o kupovini reketa za basnoslovnu sumu. Ustvari, bila je to njegova stvarna vrijednost. Ako bi došli članovi druge bande sa ponudom da oni određenu firmu uzmu u svoju zaštitu, gazda bi samo pokazao reket i oni bi se okanili ćorava posla.
Vrijednost reketa toliko se povećala da su samo rijetki dolazili u mogućnost da ga kupe i posjeduju. Uglavnom se iznajmljivao, pa su postojali sedmični, mjesečni i godišnji reketi, a na kraju, kada je korupcija zahvatila sve pore društva a mafija se osilila, pojavio se i dnevni reket. On se uglavnom iznajmljivao na jedan ili nekoliko dana, ako je bilo riječi o prevozu neke izuzetno vrijedne robe ili pak novca.
Ko se još ne sjeća scene kojom počinje film Nedodirljivi Brajana de Palme sa Kevinom Kostnerom u ulozi Eliota Nesa i Robertom de Nirom kao Alom Kaponeom. Djevojčica sa kanticom gine u sred stravične eksplozije. Bila je to opomena gazdi koji se pravio glup i pitao se što će njemu reket kad ne zna ni pravila tenisa.
Izgleda da se i u Sarajevu ove godine našlo gazda koje ne znaju pravila tenisa. Što ih više bude, iznuđivači će koristiti ubojitija sredstva opomene, a tad nije isključeno ni da se djevojčica sa kanticom nađe na pogrešnom mjestu u zao čas.
Čovjek se ipak nada da će, prije nego se reket u Sarajevu počne iznajmljivati, a bombe opomene postanu razornije, doći odnekud bosanski Eliot Nes.
Odakle će doći? Je li krenuo? Gdje je sada? Koliko godina ima? Je li barem prvačić?
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
