Redovita sam mušterija jednog fast fooda, poznajem gazdaricu koja je ujedno i radnica u tom fast foodu.
Poznaje naravno i ona mene i uvijek proćaskamo dok čekam jelo. Idem tamo redovito već dvije decenije i nikad me nije počastila. Ma niti najmanjom sitnicom nije počastila vjernu mušteriju. I jednog dana (nedavno) dođem u taj fast food sa jednim svojim prijateljem i njegovim malim sinom od 3 godine. Moj prijatelj je uzeo nešto za jesti, ja nisam bio gladan.
Ta ista gazdarica se raznježila nad djetetom i počastila mojeg prijatelja iako moj prijatelj nije uopće tamošnja mušterija niti moj prijatelj poznaje tu gazdaricu. Osjećao sam se ko zadnji jadnik.
Nije stvar u novcu nego u poštovanju. Neću više nikad ni eura potrošiti u tom objektu.
