Da je javni život u Srbiji odavno postao rijaliti program, bilo da se dešava u parlamentu, vladi ili u medijima, odavno nije nikakva tajna. Novo je jedino to što se ta silna količina prostakluka, primitivizma i drugih sličnh kanalizacionih derivata izlila iz brojnih rijaliti programa sa državnih TV kanala na mnoga druga javna mjesta širom Srbije.
Postalo je potpuno svejedno da li su kulise postavljene na zrenjaninskom groblju sa koga je u direktnom prenosu emitovana sahrana oca jedne od učesnica rijalitija ili u Hrtkovcima u koje se haški osuđenik za ratne zločine Vojislav Šešelj vratio na mjesto zločina 26 godina kasnije. Reditelji oba skandalozna događaja sa mnogobrojnom publikom koja navija za svoje ljubimce, a zviždi i pljuje po onima kojima je milija neka druga strana koje zapravo skoro da i nema, uopšte nisu svjesni da zapravo učestvuju u direktnom prenosu smrti jednog društva a ne u rijalitiju na groblju, ali i države koja nije sposobna da sprovede norme koje je sama propisala.
Kada se tome pridoda i tvit jednog ministra bez portfelja koji se usprotivio uvozu gej slikovnica iz Hrvatske, što je umalo srušilo predsjednikovu, pardon srbijansku vladu, prijedlog jednog šaljivdžije da se na ulasku u Srbiju na graničnim prelazima umjesto tabli sa natpisima “Welcome to Republic of Serbia” postave nove sa natpisom “Welcome to Reality Serbia”, uopšte nije šaljiv jer je naprosto – tačan.
Uporedila reality sa Titovom shranom
Potvrdila je to već sutradan i Olivera Zekić, članica Savjeta REM-a izjavom da nema zakona koji zabranjuje emitovanje sahrane u živom prenosu, koliko je njoj poznato, još od Titove sahrane (!), odbacivši mogućnost da će ovo regulatorno tijelo reagovati na bilo koji način.
“Kako se, i posle Tita, dešavalo da umiru i neke značajne ličnosti, a ne samo familija učesnika rijaliti programa, čvrsto verujem da taj zakon nije menjan”, poručila je Olivera Zekić, koja se proslavila po tome što je u predizbornoj kampanji za lokalne izbore u Beogradu optuživala RTS da je smanjivala ton predstavniku vlasti za dva decibela u debati sa predstavnicima opozicije!
Novinarka i članica Savjeta za štampu Tamara Skrozza, međutim, kaže da je emitovanjem sahrane uživo prekršen Zakon o elektronskim medijima i dodaje da se etičkim kodeksom bavi i pravilnik REM-a u oblasti elektronskih medija, a ne samo Savjet za štampu.
“Da je Srbija država kao što nije, da su ovdašnji mediji kao što nisu, da vlasnik TV Pink nije pod direktnom zaštitom vlasti kao što jeste, direktan prenos sahrane podrazumevao bi momentalne kaznene mere. Pre svega, pravo na privatnost i dostojanstvo garantovano je Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, gde se navodi kako „svako ima pravo na poštovanje svoje privatnosti i porodičnog života, doma i prepiske“, izjavila je Skrozza i navela članove etičkog kodeksa koji su prekršeni.
Šešeljevo novo prebrojavanje Hrvata u Sremu
Potom je na scenu stupio nekad Slobin, a danas Vučićev “omiljeni opozicionar”, Vojislav Šešelj, prethodno dugogodišnji Vučićev politički učitelj, koji se i pored zabrane mitinga zaputio u Srem sa namjerom, da ponovo prebrojava Hrvate kao i prije 26 godina kada je baš u tom i drugim vojvođanskim mjestima krenuo u brutalno etničko čišćenje nesrpskog stanovništva ne samo u Vojvodini nego i do one njegove čuvene linije Karlovac- Virovitica-Ogulin koju je zamišljaokao zapadnu granicu velike Srbije.
Kao i u direktnom prenosu rijalitija sa pomenutog groblja na ružičastoj televiziji i ovdje su svi precizno odigrali svoje uloge: skandal-majstor Šešelj u gro planu sa one man show programom i svojom karikaturalnom pojavom pred kordonima policije, negdje daleko od njih Nenad Čanak i simpatizeri nekih stranaka koji glume opoziciju i država koja Hrtkovce drži pod opsadom policije 26 sati, odlučna da brani svoju odluku o zabrani mitingovanja i Šešelju i opoziciji. Uf, i Šešelj je opozicija baš kao i Čanak. Uf, obojica podržavaju vladu Ane Brnabić, odnosno SNS, iako premijerka nije članica nijedne stranke.
Zato je sve i završeno “u najboljem redu”, ako zanemarimo jednu pesnicu u glavu koju je dobio član LDP Čedomira Jovanovića zbog razvijanja transparenta “Šešelj je ratni zločinac”. Uf, i Jovanović podržava Aninu vladu.
Gej slikovnica zamalo srušila vladu
Koju Ana umalo nije napustila, ali ne zbog direktnog prenosa smrti jednog društva sa sahrane u Zrenjaninu ili Šešeljevog performansa u Hrtkovcima. Ostavku predsjedniku države, a ne parlamentu kako zakon nalaže, nije ponudila zbog toga što građani sve lošije žive i što je društvo već prilično dugo u kliničkoj smrti, nego zbog gej slikovnica uvezenih iz Hrvatske.
Slikovnice, najvjerovatnje, ne bi bile nikakav problem da minister u Aninoj vladi nije objavio tvit saopštivši pučanstvu sljedeću grozomornu vijest:
“U trenutku kada se kao država borimo na sve načine da podržimo rađanje, iz Hrvatske nam uvoze gay slikovnice! To pod hitno treba zaustaviti! Moramo stati na put onima koji nas žele uvjeriti kako je u redu da ‘Roko ima dvije mame, a Ana dvojicu tata’ “, rekao je Nenad Popović. Tako se zove taj ministar koji je zahvaljujući svojoj rusofiliji uspio da razvije biznis širom svijeta, svjesno ili ne zaboravivši da mu šefica ima različita seksualna opredjeljenja od njegovih.
Premijerka je reagovala oštro ocijenivši da je “uvrijedio dio građana koji plaćaju njega i vladu” te najavila razgovor s njim u četiri oka kako bi “pokušala razumjeti” tu izjavu. Prva žena na čelu srbijanske vlade i prva deklarirana LGBT osoba u državnom vrhu Srbije poručila je kako bi više voljela da se njeni ministri “bave svojim poslom” umjesto da se izjašnjavaju o temama koje nisu u njihovoj nadležnosti…
Ako se čitalac pita šta će dalje biti i kako će se rasplesti ova priča, mora se odgovoriti sa jedno veliko ništa, osim postavljanja kulisa za rijaliti na nekom drugom mjestu i sa istim ili nekim drugim akterima.
Stojanović: Sukob je suština njihove politke
Jer, kako kaže uvažena beogradska istoričarka sa Filozofskog fakulteta Dubravka Stojanović, u razgovoru sa Danicom Vučenić u emisiji “Kvaka 23” , sukob je suština njihove politike, oni ne umeju ništa drugo”.
Analizirajući tezu da će “nacionalisti na vlasti u regionu lakše da reše međusobne probleme iz prošlosti”, Stojanovićeva je kazala da se “ne ide ka rešenju, ali da nije stvar u tome da oni ne umeju da urede stvari, već je stvar u tome da oni to neće”.
“Čujemo prave buku Dačić, Kolinda… da se nešto drugo kao ne bi videlo. Ne, ovo su za njih stvarna pitanja, ovo je njihov program i to jeste suština njihovih politika, oni ne umeju ništa drugo i ne žele ništa drugo”, smatra Stojanovićeva. Ona je poručila da je “cilj elita da naša društva ostanu nerazvijena”.
“Cilj je da mi nikada ne postanemo države sa vladavinom prava, da nikada ne postanemo demokratska pluralna društva, da nikada ne uđemo u liberalnu ekonomiju”, rekla je Stojanovićeva i dodala da “može da potpiše da je to trajni cilj srpske elite od 19. veka”, ali da se “pokazuje da je to cilj i drugih elita u regionu”.
Ako je ovo razmišljanje profesorke Stojanović tačno, onda je to možda i dio odgovora na pitanje čemu služe svakodnevni rialitiji po Srbiji. Onda je to možda i najbolji odgovor onom šaljivdžiji koji predlaže postavljanje tabli na kojima piše: Welcome to Reality Srbija. (Be continued.)
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
