Otuđenje između brata i sestre je iznenađujuće česta i neizgovorena pojava, donosimo nekoliko priča o odnosima unutar obitelji. Amerikanka Hope Rising prije se bojala blagdanskih večera sa svojom obitelji. Naime, njezina starija sestra zagorčavala je svaki obrok, podrugljivim komentarima o gotovo svemu što je Hope rekla ili napravila. Nakon jednog obroka punog uvreda, njihov je otac zamolio sestru da se ispriča ili ode. Umjesto da se ispriča, otišla je, zajedno sa svojom obitelji. Rising nije više pričala sa sestrom, sve dok se nije desio rak – bilo je to 14 godina kasnije.
U mnogim obiteljima dođe do prekida odnosa između braće i sestara. Ponekad loš odnos iz djetinjstva preraste u ogorčenost, a nekada je to naprosto različitost u karakterima. A zna se desiti i da je problem briga o roditeljima ili nasljedstvo.
Broj Amerikanaca koji su se potpuno otuđili od brata ili sestre relativno je malen – vjerojatno manji od 5 posto, kaže Karl Pillemer, profesor sa Sveučilišta Cornell, piše RD. Ipak, samo 26 posto osoba u dobi od 18 do 65 godina u anketi Sveučilišta Oakland izjavilo je da imaju odnos s bratom i sestrom koji im pruža veliku podršku – 19 posto imalo je apatičan odnos, a 16 posto neprijateljski odnos.
Kada je psiholog sa Sveučilišta u Pittsburghu Daniel Shaw, koji proučava odnose između braće i sestara kod djece, pričao o svom istraživanju na radijskim emisijama, bio je iznenađen kad su krenuli pozivi odraslih koji su željeli razgovarati o boli svojih odnosa sa sestrama i braćom.
– Nešto se dogodilo, a oni nikad nisu oprostili jedno drugome, pa su sada zvali… da razgovaraju o tome kako su odlučili oprostiti ili kako nisu razgovarali 20 ili 30 godina – izjavio je Shaw.
Neki ljudi prikrivaju svoju otuđenost jer ju je teško ili neugodno objasniti. Cynthia Donnelly, osobna trenerica iz New Yorka, prekinula je odnos s bratom nakon što joj je uoči leta napisao poruku – hej, nadam se da će ti se avion srušiti. Usprkos tome, bilo joj je žao da su prekinuli sve odnose.
Kako se suparništvo između braće i sestara pretvara u svađu
Dok su djeca, braća i sestre se svađaju. Ljute se zbog krađe igračaka ili prelaska nevidljivih granica na stražnjem sjedalu automobila.
– Sposobnost da se svađate sa svojim bratom ili sestrom i rješavate te sukobe može biti važno razvojno postignuće – kaže psihologinja sa Sveučilišta Illinois Laurie Kramer. Braća i sestre koji nikad ne nauče upravljati tim sukobima najviše su izloženi riziku od obiteljskog otuđenja kad odrastu, kaže Katherine Conger, direktorica Grupe za obiteljska istraživanja na Sveučilištu Kalifornija.
Postoje dva tipa osobnosti za koje se čini da su skloni otuđivanju od braće i sestara: oni koji su izrazito neprijateljski raspoloženi i oni koje Jeanne Safer, psihoterapeutkinja iz New Yorka, naziva skupljačima pritužbi.
– To su oni koji kažu: ‘Nikad mi nisi zahvalio za cvijeće koje sam ti poklonio 1982.’ To ljudima jako smeta – izjavila je.
Amerikanka Sheryl Booth se susrela s obje te kritične osobine. Najmlađa od šestero, Booth je bila kasno dijete te je uvijek osjećala kao da joj sestra koja je do prije nje bila najmlađa, najviše zamjera. Znala je o njoj loše pisati i javno na mrežama, što je Sheryl jako zamjerila.
Mama ima favorita
Donekle je za to kriva evolucija. Braća i sestre postaju suparnici jer se međusobno natječu za jedan od najvažnijih resursa u životu – roditeljsku skrb.
– Prije dvjesto godina polovica djece nije uspjela izaći iz djetinjstva, radi zdravlja – kaže Frank Sulloway, profesor psihologije na kalifornijskom sveučilištu Berkeley.
– Intenzitet nadmetanja između braće i sestara dakle ima mnogo više smisla kada shvatite da vrlo male razlike u favoriziranju roditelja mogu odrediti hoće li dijete biti odvedeno liječniku ili ne – dodao je.
Dvije trećine do tri četvrtine majki ima omiljeno dijete, pokazalo je Pillemerovo istraživanje. Kada je favoriziranje očito ili se tumači kao takvo, veća je vjerojatnost da će se braća i sestre otuđiti.
Ali mnogi odrasli kasnije zapravo ignoriraju taj status, koji na koncu odnose čini hladnim.
Ipak, postoji razlika u tome kako braća i sestre gledaju na vlastiti odrasli život, kaže psiholog Joshua Coleman. Naime, manje je vjerojatno da će se oni s uspješnim karijerama i ispunjenim životima fiksirati na prošlost. Dakle, uspješniji ljudi prije će oprostiti jer puštaju prošlost na miru.
Prekinuti — ili se pomiriti?
Potpuno odsijecanje brata ili sestre, bez obzira na to koliko je to zasluženo, ima ozbiljne posljedice, kaže Safer. Oni koji započnu obiteljsko otuđenje često kasnije osjećaju duboko žaljenje.
– Imamo naše roditelje od 30 do 50 godina, ali imamo braću i sestre od 50 do 80 godina. To je jedina osoba koja se sjeća tvog djetinjstva, a ti joj nemaš što reći? To je tragično – dodaje.
Svi ljudi iz ove priče rekli su da bi se rado pomirili, kad bi se njihova braća i sestre ispričali i bili voljni početi ispočetka.
Hope Rising je to doživjela, iako je za to bila potrebna tragedija. Prošle godine je otkriveno da njezina sestra ima rak u terminalnoj fazi. Otišla je sestri u Denver u posjet, u kuću roditelja.
– Sestra se ispričala na ponašanju, sada pričaju jednom tjedno. Drago mi je što smo uspostavile odnos, no žao mi je jer ima još manje od godinu dana života – ispričala je.
Christine Parizo prekinula je odnose s bratom nakon što je rekao da ne može otići s posla kako bi odletio iz Kalifornije u Massachusetts na krštenje njezine kćeri da bi kasnije otkrila je da je umjesto toga otišao u Las Vegas. Ali dvije godine kasnije, Parizo je pristala naći se s njim dok je bila u Kaliforniji poslovno. Objasnio je da je krštenje njezine kćeri bilo u završnoj fazi njegovog razvoda.
– Nisam imala pojma kroz što je prolazio – kaže ona. Nakon toga su obnovili odnos.
Činjenica je da braća i sestre, čak i kad su otuđeni, i dalje osjećaju privrženost na neki način te potrebu za komunikacijom i dobrim odnosom, piše RD.
izvor 24sata.hr
