U šerijatskoj terminologiji iman ima dvije okolnosti.
Prva je da se pod imanom stavi više pojedinaca bez povezanosti sa spomenom Islama. Tada se podrazumijeva čitava vjera, kao što Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta:
„Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju – zaštitnici su šejtani i oni ih odvode sa svjetla u tmine; oni će biti stanovnici Džehennema, oni će u njemu vječno ostati.“ (El Bekare, 257)
Na ovo značenje su mislili ispravni prethodnici (selefu salih) govoreći: Iman je uvjerenje, govor i djelo. Sva djela ulaze pod pojam imana.
Druga okolnost je da se spomenom imana poveže i Islam. Tada se iman tumači unutrašnjim uvjerenjima, kao što su vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, objavljene Knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan, određenje dobra i zla. Kao što Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta:
„A one koji vjeruju i čine dobra djela uvešćemo, sigurno, u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći; u njima će vječno i zauvijek ostati, a u njima će čiste žene imati, i debelu hladovinu ćemo ih uvesti.“ (En-Nisa, 57)
Islam se tumači djelima tjelesnih udova kao što su izgovaranje šehadeta, namaz, zekat, post i hadždž, te ostala djela. Kao što Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta:
„Muslimanima i muslimanka, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženam, i strpljivim muškarcima i poniznim ženama,…“ (El-Ahzab, 35)
Kada se iman i Islam zajedno spomenu onda imaju i zajedničko značenje, a kada se spoje onda imaju različito značenje, kao što je primjer siromaha (fekir, fukara) i nevoljnika (miskina). Kada se spomene samo jedan od njih onda se podrazumijeva i drugi, a kada se oba zajedno spomenu svaki od njih ima svoje specifično značenje.
