Glavni tužilac Haškog tribunala Serge Brammertz rekao je u intervjuu Srni da postoji mogućnost da se tokom godine sastane sa predstavnicima udruženja srpskih žrtava i sasluša njihova razmišljanja, ističući da je uvijek tvrdio da su u ratu u BiH patili ljudi na svim stranama.
“Prilikom moje posljednje posjete Sarajevu, teme razgovora ticale su se postupaka koji se trenutno vode protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića, tako da se tada nisam susreo s predstavnicima udruženja srpskih žrtava. Međutim, kao i uvijek, rado ću saslušati njihova razmišljanja, a Haško tužilaštvo će i dalje davati podršku njihovim nastojanjima da pravda bude zadovoljena unutar pravnog sistema BiH”, naglasio je Brammertz.
Na pitanje da li je upoznat sa djelovanjem muslimanske organizacije “Ševe” tokom rata u BiH za koju svjedoci tvrde da je počinila veliki broj zločina ne samo nad Srbima i Hrvatima, već i nad vlastitim narodom, Brammertz je rekao da Tužilaštvo zna za “Ševe”, ali da se ono ne bavi krivičnim gonjenjem organizacija.
“Naš mandat je ograničen na utvrđivanje krivične odgovornosti pojedinaca. Nismo podigli nijednu optužnicu za pojedine pripadnike organizacije `Ševa`, budući da 2004. godine, kada smo podizali posljednje optužnice, nismo imali dovoljno pouzdanih dokaza”, istakao je Brammertz.
Govoreći o predmetu koji se odnosi na lidera srpskih radikala Vojislava Šešelja, za koji mnogi pravnici kažu da je bez presedana, s obzirom da je on već deset godina u pritvoru Haškog suda, Brammertz se saglasio da predmet “Šešelj” nije primjer koji bi međunarodna pravda trebalo da slijedi.
“Postupak je dugo trajao, i zaista se nadam da će uskoro biti donesena presuda u tom predmetu. Međutim, želim da naglasim da je Šešelj svojim ponašanjem prouzrokovao mnoga odgađanja u ovom predmetu, time što je štrajkovao glađu i što je u nekoliko navrata odbijao da se pridržava naloga Tribunala. On je osuđen i za nepoštivanje suda zato što je prekršio zaštitne mjere za svjedoke koje je naložio Sud”, istakao je Brammertz.
Govoreći o oslobađajućoj presudi Haškog tribunala hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču za zločine počinjene nad Srbima u Hrvatskoj, pogotovo u svjetlu pisanja nekih vodećih zapadnih medija New York Timesa, Reutersa, AFP-a da su optuženi Hrvati i Albanci, za razliku od Srba, imali podršku SAD i Nato saveza, Brammertz je rekao da je nakon presude Žalbenog vijeća u predmetu “Gotovina”, javnom izjavom izrazio razočarenje Tužilaštva u vezi sa ishodom ovog predmeta.
“U isto vrijeme, priznali smo da kao strana u postupku moramo prihvatiti presudu koja je donesena u skladu s propisanim pravnim postupkom pred Tribunalom. Razumljivo je da je bilo dosta rasprava u vezi sa presudom Žalbenog vijeća. Većina u Žalbenom vijeću, trojica od petorice sudija, poništila je presudu koju su protiv Gotovine i Markača jednoglasno donijela trojica sudija Pretresnog vijeća.
U svakom slučaju, ne postoji neslaganje o tome da su tokom i nakon operacije `Oluja` zločini bili počinjeni i da oni koji su doživjeli zločine osjećaju da njihove patnje nisu priznate. Mislim da svi možemo razumijeti njihovo nezadovoljstvo. Tužilaštvo je tokom žalbenog postupka objasnilo Vijeću zašto vjerujemo da je bilo dovoljno dokaza u prilog presudi Pretresnog vijeća. Na kraju, trojica od petorice sudija imala su drugačije mišljenje”, istakao je glavni tužilac Haškog tribunala.
Komentarišući izjave članova Žalbenog vijeća Tribunala Fausta Pokara da je oslobađajuća presuda koju je ovo vijeće, uz njegovo protivljenje, izreklo hrvatskim generalima “suprotna bilo kakvom osjećaju za pravdu”, i sudije Karmela Ađijusa, koji se takođe suprotstavio oslobađajućoj presudi, da ne može biti ignorisana činjenice da je na Knin palo 900 projektila za dan i da, istovremeno, o bilo kakvom otporu iz grada ne postoje dokazi, Bramerc je rekao da ne iznenađuje što je presuda s dva suprotna mišljenja koja su napisana tako oštrim tonom izazvala značajna reagovanja komentatora i žrtava.
“Kao što sam rekao u svojoj izjavi nakon žalbene presude Gotovini, dva suprotna mišljenja ukazala su na važna pitanja o kojima treba da razmislimo. Iako, kao strana u postupku, moramo prihvatiti ishod ovog predmeta, moramo istovremeno i pažljivo razmisliti o nekim pravnim gledištima izraženim u suprotnim mišljenjima, o stvarima kao što su standardi koji se koriste u žalbenim postupcima, ocjenjivanje ukupnosti dokaza u spisu i iskazivanje primjerenog poštovanja činjeničnim zaključcima Pretresnog vijeća”, smatra Brammertz.
Na pitanje da li je oslobađajuća presuda komandantu Oslobodilačke vojske Kosova Ramushu Haradinaju još jedan “šamar” pravu i pravdi, kao i srpskim žrtvama, glavni tužilac rekao je da je u predmet “Haradinaj i drugi” bilo teško izvoditi dokaze zbog značajnih izazova u obezbjeđivanju iskaza ključnih svjedoka, čije je zastrašivanje ozbiljan problem za međunarodnu pravdu.
“Kao što je Žalbeno vijeće potvrdilo, prvostepeno suđenje bilo je obilježeno ozbiljnim prijetnjama svjedocima u toku kojeg su spoljne snage pokušavale onemogućiti sposobnost Tužilaštva da tokom suđenja izvede svoje dokaze. Iz tog razloga je Žalbeno vijeće poništilo oslobađanje optuženog po nekoliko tačaka optužnice i naložilo ponovno suđenje. Tokom ponovnog suđenja Tužilaštvo je izvelo dokaze najbolje što je moglo.
Međutim, pribavljanje dokaza potrebnih za uspješno procesuiranje i dalje je bilo teško, i Vijeće koje je vodilo ponovno suđenje nije bilo uvjereno da su predočeni dokazi dovoljni da se optuženog osudi. Ishod ovog predmeta ne mijenja činjenicu da su zločini počinjeni i da su, zbog tih zločina, mnoge žrtve patile. Ali, treba reći da je zastrašivanje svjedoka ozbiljan problem za međunarodnu pravdu, problem za koji će u budućnosti biti potrebna kreativna strategija i čvrsta reakcija”, naglaiso je Brammertz.
Na pitanje kako komentariše činjenicu da je od ukupnog broja presuda koje je donio Haški tribunal, čak 96,8 odsto izrečeno Srbima, da je 60 Srba osuđeno na ukupno 1.112,5 godina, računajući i četiri maksimalne kazne od po 40 godina zatvora, dok je za zločine nad Srbima u Hagu osuđeno šest ljudi na ukupno 50,5 godina zatvora, Brammertz kaže da se međunarodni istražioci i tužioci, ne mogu voditi statistikom, već samo dokazima koji im stoje na raspolaganju.
“Iza svih naših optužnica stoje dokazi koje smo prikupili, a ne nacionalnost ili etnička pripadnost optuženih. Tužilaštvo je nezavisno i radi bez ikakvog političkog uticaja i uplitanja”, rekao je Brammertz u intervjuu Srni.
