Kako bi podigla svijest o važnosti zaštite voda i upozorila na probleme vezane za vodne resurse, Generalna skupština Ujedinjenih nacija je proglasila 22. mart Svjetskim danom voda. Ni u 21. vijeku, usluge javnog vodosnabdijevanja još uvijek nisu dostupne svima.
Rasim Velić, iz Gornje Koprivne u Cazinu je, recimo, godinama vodu nosio sa 200 metara udaljenog izvora, i to uzbrdo. Kada je napokon dobio priključak na vodovodnu mrežu, imao je samo jednu česmu u podrumu ruševne stare kuće od ćerpića. Nedavno je, zahvaljujući solidarnosti komšija i Mjesne zajednice, uselio u novi dom, u kojem po prvi put ima vodu u kupatilu i kuhinji.
“Razlika? Uh, nebo i zemlja! Kako nije razlika, brate moj. Kad god hoćeš, otvoriš, opereš, sve je lakše”, odgovara on na pitanje kako je živjeti s priključkom na vodovodnu mrežu.
Iako u 80. godini života, još uvijek je vitalan. Nedavno je sam očistio preko metar visok snijeg od kućnog praga do ceste. Doktorima, kaže, rijetko ode. Svakog dana siđe pješke do sela, ode do pošte da plati račune…
Za jedan od računa, onaj za vodu, Rasim od lokalne uprave dobija subvenciju – skromnu, ali dobrodošlu pomoć, zahvaljujući MEG projektu koji u Cazinu i još 17 bh. opština provodi UNDP u partnerstvu sa Švicarskom agencijom za razvoj i saradnju (SDC).
Unapređenje vodovodne infrastrukture i vodosnadbijevanja
Voda, koja pokriva 71 posto planete Zemlje i čini 60 posto ljudskog tijela, je svojevrstan “krvotok” ljudske zajednice. Danas nestašica vode pogađa više od 40 posto svjetske populacije.
Zadovoljavajućim javnim vodosnabdijevanjem pokriveno je 58 posto stanovništva BiH. Vodovodni sistemi su stari i neredovno održavani, što dovodi do gubitaka vode, kvarova, nestašica, prekomjerne eksploatacije vodnih resursa i visokih troškova distribucije.
MEG projekt, koji finansira i podržava Vlada Švicarske, a provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u BiH, pruža podršku lokalnim vlastima u unapređenju kvaliteta i dostupnosti javnih usluga i komunalne infrastrukture u 18 općina i gradova, te poboljšanju uslova života za najmanje 700.000 građana. U okviru projektnih aktivnosti, posebna pažnja je posvećena socijalno najugroženijim kategorijama stanovništva u BiH.
Pristup koji projekt koristi za ostvarivanje ovih ciljeva je sveobuhvatan – od uspostavljanja regulatornog okvira do tehničke pomoći lokalnim komunalnim preduzećima.
Lokalne samouprave su, kao osnivači, potpisale bilateralne ugovore o pružanju javnih vodnih usluga sa lokalnim komunalnim preduzećima, regulišući na taj način međusobne odnose u ovom sektoru. Ugovorima su definisani koraci koje je neophodno poduzeti kako bi komunalna preduzeća postigla ekonomsku samoodrživost, poput primjene metodologije formiranja cijene u skladu sa stvarnim troškovima poslovanja ili sistematizacije radnih mjesta.
Komunalna preduzeća su dobila opremu kao što su mjerači protoka i uređaji za detekciju, koja će im pomoći u otklanjanju kvarova i smanjenju procenta neprihodovane vode, koji je u lokalnim zajednicama koje učestvuju u projektu izuzetno visok (u prosjeku oko 70 posto).
Ne isključiti nikoga
Istovremeno, imperativ je da niko ne bi trebao biti uskraćen za pristup pitkoj vodi. Stoga su kroz projekt uvedene subvencije koje lokalne vlasti osiguravaju za socijalno ugrožene građane, kako bi mogli plaćati račune za vodu.
Recept za provedbu subvencija je prilično jednostavan, a zasniva se na aktivnoj uključenosti i partnerstvu više aktera. Lokalne vlasti svojim odlukama definišu kriterije za priznavanje prava na subvenciju te osiguravaju sredstva; centri za socijalni rad odobravaju pravo na subvenciju i vrše monitoring; vodovodna preduzeća provode naplatu pomoću prilagođenog računovodstvenog softvera, uzimajući u obzir subvenciju.
Na taj način, trenutno 700 korisnika u 18 lokaliteta uživa pravo na subvenciju računa za vodu, što nije konačan broj jer proces odobravanja subvencija još traje.
Kraj nedaća s vodom
Među korisnicima subvencije za vodosnabdijevanje je i Momčilo Kejić iz Kostajnice, koji sa suprugom Elvisom i dvojicom sinova živi u naselju Bubnjarice u Kostajnici. Tu su u septembru 2017. godine preselili iz sela Podoška, kada su dobili novi dom zahvaljujući projektu stambenog zbrinjavanja Roma, koji su proveli švicarski Caritas, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH i općina Kostajnica. S novim domom, dobili su i priključak na javni vodovodni sistem.
“U Podoški smo sa bunara nosili vodu i za piće i za kuhanje i za pranje, za sve. Sada imamo vodu u kuhinji, u kupatilu, svuda, ne moramo više nositi sa bunara. A imali smo i problem ljeti, kad je sušna godina, nema vode nikako. Onda moraš ići nekih tri-četiri kilometra, i vući vodu kući na moto-kultivatoru”, kaže Momčilo, koji je dobio i posao u kostajničkom vodovodu.
U Kostajnici je trenutno sedam korisnika subvencije, a uskoro će to pravo ostvariti članovi još tri domaćinstva.
MEG projekt je kroz svoje dosadašnje aktivnosti lokalnim samoupravama donio značajne koristi.
“Grantovi i pomoć su svakako dobrodošli, ali nama nisu od presudne važnosti, jer mi svaki projekt koristimo da naučimo nešto novo. Zato smo često primjer dobre prakse”, kaže Šerif Kaljiković, savjetnik gradonačelnika Cazina.
No, MEG projekt je daleko od svog završetka, i donijet će još mnogo dobrobiti. Među njima će svakako biti i infrastrukturnih projekata, kakav je onaj koji planiraju u Kostajnici.
“U saradnji sa MEG projektom, namjeravamo da uradimo sanaciju kompletne vodovodne mreže u tri ulice gdje su gubici vode najveći – i do 90 posto, te izgradnju kanalizacionog sistema”, kaže Drago Bundalo, načelnik opštine Kostajnica.
Goran Štefatić, projektni menadžer u UNDP-u, optimističan je kada je riječ o širenju pozitivnih efekata:
“Projekt je zamišljen da traje 12 godina i to u tri faze, tako da ćemo sva pozitivna i negativna iskustva koja steknemo u ove četiri godine prve faze prenijeti dalje. Savezi opština i gradova oba entiteta su naši partneri, tako da ćemo sve što kroz projekt naučimo prenijeti njima, kako bi oni to mogli dalje prenositi svojim članicama koje trenutno nisu uključene u MEG projekt”.
