Protekli rat u BiH nikome nije donio ništa dobro, a priče o ljudskim tragedijama već dva desetljeća „zatrpavaju“ novinske stranice. Jedna od njih, o kojoj je „Avaz“ već pisao, nastavlja se u svom tužnom finalu u pravosudnim institucijama.
Žene zločinke
Kantonalni sud u Bihaću potvrdio je optužnicu Tužilaštva Unsko-sanskog kantona (USK) protiv Borke Kuburić i Radmile Banjac, bivših pripadnica Vojske Republike Srpske (VRS), za ratni zločin počinjen u julu 1992. godine u mjestu Radić kod Bosanske Krupe.
Kuburić i Banjac terete se da su fizički i psihički maltretirale zarobljenu ranjenu bolničarku Karmen Kamenčić, pripadnicu Unsko-sanske operativne grupe Armije RBiH.
Avaz je prije tri godine kroz razgovor s Velidom Kamenčićem, ocem nesretne Karmen, pisao o stravičnom mučenju tada 18-godišnje bolničarke. Nakon što je zarobljena u prvoj akciji na Grmuško-srbljanskom platou, nju je tada 16-godišnji Veselko Đukić iskasapljenu i poniženu usmrtio iz vatrenog oružja.
Heroina Karmen: Imala je samo 18 godina
Prije godinu umro je i njen otac Velid, ne dočekavši ni djelić pravde za svoju jedinicu. Podsjećamo, Tužilaštvo BiH je 2010. godine obustavilo istragu protiv zločinca Veselka Đukića jer je u trenutku brutalnog smaknuća nemoćne i ranjene djevojke bio maloljetan.
– Istraga je obustavljena jer postoje smetnje koje isključuju krivično gonjenje osumnjičenog Veselka Đukića – pisalo je u aktu Dragana Čorlije, tužioca Posebnog odjela za ratne zločine Tužilaštva BiH.
– Kada sam pročitao ovaj dokument, od muke sam zaplakao – bila je reakcija oca Velida Kamenčića prije tri godine.
Nije mogao da podnese surovu istinu da je Veselko Đukić sa 34 godine slobodan čovjek po ovozemaljskim zakonima zato što je postao zločinac sa 16 godina ustrijelivši njegovu jedinicu Karmen. Smrt prije godinu olakšala je duševne patnje Velida Kamenčića.
Morbidno mučenje
Okolnosti počinjenog ratnog zločina nad Karmen Kamenčić koje otkriva optužnica tužioca iz Bihaća Nazifa Felića govore o bijedi ljudskosti u poganom ratnom vremenu i neumoljivo okrutnim ženskim nitkovima.
Skorašnje suđenje Borki Kuburić i Radmili Banjac, ali i Ranki Tomić, koja je u bijegu, razotkrit će sve detalje morbidnog mučenja 18-godišnjakinje, ranjene Karmen, koju su potom dali da je dokrajči maloljetni zločinac Veselko Đukić.
Mezar rahmetli Velida Kamenčića
– Optužene su zarobljenu osobu s inicijalima K. K. predali pripadnicama Fronta žena Petrovac, među kojima je bila starješina ove jedinice Ranka Tomić, a koja je trenutno nedostupna državnim organima. Zatim su odvele oštećenu K. K. u dolinu u blizini škole u Radiću, gdje je bio okupljen veći broj mještana ovog naselja, a Ranka Tomić joj je naredila da se skine do gola, a potom da puže po zemlji, usljed čega je zadobila mnogobrojne posjekotine po tijelu – navodi se u potvrđenoj optužnici tužioca Felića.
Kako dalje piše u optužbi, „ranjena bolničarka je potom natjerana da sebi kopa grobno mjesto, dok su joj među noge stavljali granje crnog trna“.
– U jednom trenutku su prišle Kuburić i Banjac i udarale oštećenu ljeskovim štapovima sve dok se oni ne bi slomili, a zatim joj je Banjac nožem odsjekla kosu, praveći joj prilikom rezanja krst na glavi, a kasnije joj je nožem urezala krst dužinom leđa, zbog čega je nastupilo obilnije krvarenje. Nastavljajući dalje mučenje, Kuburić je uzela nož i njime oštećenoj razrezala donji dio uha – stoji u optužnici.
Prema optužnici Tužilaštva USK, Ranka Tomić je potom Karmen odvela u dolinu udaljenu 70 metara, gdje je „izvjesni Veselko Đukić iskopao grobnu rupu, natjerao oštećenu da legne u nju i zatim je ubio pucajući iz pištolja“.
Optužene Borka Kuburić i Ranka Banjac brane se sa slobode, a za Rankom Tomić, koja je pobjegla u Srbiju, raspisana je potjernica.
Posmrtni ostaci i dalje u hali Šejkovača
Identifikacioni centar Šejkovača: Još nije izvršena konačna identifikacija
Karmen Kamenčić pridružila se 1992. najhrabrijim patriotima Sanskog Mosta, mještanima Vrhpolja i Hrustova, koji su pružali otpor nadmoćnoj četničkoj soldatesci u šumi Galaja prvih dana jula. Tada se velika jedinica bošnjačkih patriota iz Galaje razdvojila u dvije grupe. Jedna od oko 150 ljudi, nakon spektakularne akcije i zarobljavanja 40 srpskih oficira – vojnika, razmjenom je stigla do slobodnog Bihaća. U toj je grupi bila i Karmen.
Izmasakrirano tijelo Karmen Kamenčić razmijenjeno je 1992. i ukopano na bihaćkom mezarju Humci. Nakon rata je reekshumirano više tijela s bihaćkih Humaca pa su i njeni posmrtni ostaci, navodno, premješteni u Identifikacioni centar Šejkovača u Sanskom Mostu, gdje se i sada nalaze. Još čekaju posljednji smiraj, jer nije obavljena konačna identifikacija.
