Reif Dahalić u jednom od najtežih majskih dana, nakon što su se humani ljudi kroz klizište uspjeli probiti do njihovog skromnog doma i donijeti im paket pomoći, iznenada je dobio napad i umro.
Nemaju put
Njegova supruga, koja je tada bila u petom mjesecu trudnoće, ostala je da se sama bori za svoju djecu. Općinske vlasti preporučile su im da se isele, ali Dahalići nisu imali kud.
Zahvaljujući dobrim ljudima, pokrenuta je akcija i u toku je gradnja nove kuće na sigurnom mjestu za ovu porodicu.
Dahalići se uskoro sele u novu kuću
“Kupili smo zemljište na kojem je bila započeta kuća, a uključile su se i tuzlanska firma “Tehnograd Company” te zvornička “Drina plast”. Novac za zidanje je osiguran, sada prikupljamo sredstva za krov. Mnogo ljudi se javlja i pomaže”, kazao je Mehmed Pargan iz Udruženja CMOK, jedan od pokretača akcije.
Ekipa “Dnevnog avaza” posjetila je Dahaliće koji nisu krili oduševljenje i zahvalnost dobrim ljudima koji im pomažu.
“Protjerani smo iz Zvornika i deset godina smo živjeli kod tunela u Čaklovićima. Rahmetli muž našao je ovu kućicu sa zemljom, a sve smo platili oko 2.000 KM. Sve je bilo u katastrofalnom stanju, ali smo uspjeli nešto popraviti, oprati. Ovdje nema puta, do naše kuće dolazi se preko tuđih njiva, ali smo, ipak, bili zadovoljni”, ispričala je Ramzija ljuljajući jednomjesečnu Lejlu.
Nekoliko godina Dahalići su živjeli skladno. Djeca su ih, kaže, slušala i bili su dobri učenici. Tako je bilo sve do pojave klizišta.
Želio kćerku
Nedugo nakon što ih je napustio jedan, porodici Dahalić pridružio se drugi član porodice. Četiri mjeseca nakon očeve smrti, 26. septembra, rođena je Lejla.
“Nakon šestorice sinova, Reif je govorio: “Možda bude curica.” Priželjkivao je kćerku, ali, nažalost, nije dočekao da se ona rodi”, dodaje Ramzija.
Riječi hvale
S Ramzijom žive njeni sinovi: Almir (23), Huso (19), Selver (17), Alen (12), Fadmin (9) i Enver (14 mjeseci) te jednomjesečna Lejla. U Čaklovićima, velikom prigradskom naselju, komšije za Dahaliće imaju samo riječi hvale. Kažu da su to zlatna djeca, primjerni učenici koji poštuju i slušaju komšiluk.
Zdravlje i zahvalnost
“Hvala Bogu pa smo zdravi, to nam je najvažnije. Pogledajte, narod spava u šatoru i niko se o njima ne brine. To je i sramota i grehota! Mi smo makar u svojoj kući. Kakva god da je, naša je, a i ova akcija dala nam je nadu u bolje sutra”, kazala je skromna Ramzija.
