U razgovoru s grupom američkih i evropskih novinara u Prištini, odgovarajući i na više pitanja za “Dnevni avaz”, premijer Kosova Ramush Haradinaj rekao je da službenom Beogradu postaje sve teže da odgađa priznanje njegove zemlje. Ali, to važi, kazao je, i za Bosnu i Hercegovinu.
– Srbija nema sve vrijeme ovog svijeta da se konačno odluči na taj korak i prizna realnost da je Kosovo nezavisna evropska država, okrenuta Evropskoj uniji i NATO-u. Na tom putu niko nas ne može zaustaviti – poručuje Haradinaj.
Dvije dekade
Posebno ga je obradovao dogovor Vlade u Skoplju s Atinom o državnom imenu Makedonije, što ovoj zemlji otvara vrata NATO-a.
– Veoma smo sretni zbog Makedonije. Premijer Zaev veoma je posvećen tome da svoju zemlju povede ka tom novom iskoraku, bez obzira na neka protivljenja u Grčkoj i Makedoniji, i mi na Kosovu to pozdravljamo – kaže Haradinaj.
Izrazio je spremnost da službeno posjeti Sarajevo. Ipak, u prvi plan stavio je briselski dijalog s Beogradom. No, o budućnosti svoje zemlje govori i kao o vremenu u kojem tek treba da se dogodi “potpuni mir” između Kosova i Srbije.
Nakon posljednje runde dijaloga u Briselu, nismo baš mogli saznati je li se otišlo dalje ili status quo još i ponajviše definira odnos Beograda i Prištine.
– Možda to tako izgleda, ali mi smo sa svoje strane jasno zatražili da dijalog dođe u ovu finalnu fazu, jer će iduće godine biti već dvije navršene dekade od 1999. i rata na Kosovu. Za nas je važno da se to konačno razriješi. Za nas je svaka istina, svaka realnost oko toga dobrodošla…
Šta znači “svaka realnost”?
– To znači da Srbija pokaže spremnost da dovrši ovaj posao i prizna Kosovo. Odugovlačenje nije dobro i uveliko utječe na naše unutrašnje stanje, koje tako, na neki način, zavisi od ovog dijaloga s Beogradom. Otuda je važno da se Brisel u ovoj mjeri aktivno involvira oko pregovora.
Imate li ideju koliko će “finalni razgovori” potrajati, posebno u kontekstu dva do sada nepomirljiva stava?
– Da, svjesni smo da te razlike postoje, ali mi se držimo naših ustavnih pozicija. Zato i kažem da je stvar dobre volje Srbije da se to prevaziđe. Uostalom, nijedno definitivno “da” ili “ne” ne mijenja našu realnost. Oni to trebaju znati. Mi sigurno idemo dalje, jer se ta nova realnost mora uvažiti.
Vidite li predsjedika Vučića kao predstavnika te nove realnosti, koji bi, u neko vrijeme, doveo do priznanja Kosova od Srbije?
– Ne mogu to još prosuditi. Preuranjeno je ovog časa o tome govoriti na taj način. A i ne želim govoriti u njegovo ime. Postoje granice i činjenica da Kosovo egzistira, da će Kosovo egzistirati, pa je doista stvar dobre volje, reći ću obje strane, da se pruže ruke prema tom rješenju, održavajući dijalog živim, bez zadrške koja troši vrijeme. Dijalog nam treba i mi ćemo nastaviti s naporima da realiziramo to o čemu sam govorio.
Jedino što mogu reći jeste da je Kosovo spremno za finalni mir, koji će trajati. Nema povratka na staro. Radi usporedbe, valja se prisjetiti Miloševićeve ere, svih onih zločina u kojima su stradali i žene i djeca. U našoj zemlji se dogodilo više od 200 masakra. Nije nam lako sjećajući se prolaziti kroz sve ovo, jer znamo koliko je hiljada ljudi ubijeno i kako je naša ekonomija bila devastirana. Naravno, za nas su važne i ostale substancijalne stvari, poput odluka našeg Ustavnog suda. Mi smo fokusirani na naš uspjeh.
Ramush Haradinaj
Službeno Sarajevo kao da ostaje na “drugoj strani” ne priznajući vašu državnost zbog nedostatka političkog konsenzusa.
– Mislim da je sve bilateralno. Ako ljudi misle da time što odugovlače s našim priznanjem, gubi samo Kosovo, grdno se varaju. Podsjetio bih da oni dolaze iz pogrešnog pravca, ne razumijevajući, zapravo, gdje smo mi, ali i gdje smo se zaputili. A kako su te zemlje (koje nas još nisu priznale), malo razvijenije od nas, onda vas pitam ko u regionu gubi našim nepriznavanjem. Sarajevo gubi sve ovo vrijeme.
Time se u susjedstvu, koje je već pozitivno odlučilo o priznanju naše neovisnosti, na dnevni red postavlja i neželjeno pitanje – šta će biti s BiH. Uz Makedoniju, koja, evo, ubrzava, cijeli region bi profitirao od takvog priznanja. Ko god zadržava ovo pitanje odgađajući priznanje Kosova, ne pomaže stabilnosti u regionu. To nije dobro ni za koga.
Reklo bi se da Kosovo ima bolje odnose čak i s Kinom nego s BiH?
– Da, izgleda da je baš tako. Vidite, naši ljudi putuju u Kinu, Kinezi priznaju naš pasoš, oni imaju svoj konzulat ovdje (u Prištini, op. a.). I, tako gledajući, Kosovo ima bolje odnose s dalekom Kinom nego s bliskom Bosnom.
Mi možemo čekati
Zar čekajući na puno priznanje BiH, umjesto ambasade, ne možete otvoriti neku vrstu kosovske kancelarije u Sarajevu, trgovačkog ureda za ispomoć ljudima?
– Ne. Mi to više ne radimo. Radili smo to prije ostvarivanja naše državne nezavisnosti. Trebate razumjeti, mi smo država. Ako možemo otvoriti naše ambasade u Londonu, Berlinu, Vašingtonu ili Parizu, zašton ondan ne bismo mogli u Sarajevu. No, mi možemo čekati. Imamo strpljenja. S naše strane, to je, u biti, jedna vrlo jednostavna priča.
Tvorac lažnih vijesti
– Milošević je bio i dovoljno lud i bezobziran da kreira i podrži ambijent u kojem je, uz pomoć lažnih vijesti, počelo masovno ubijanje i protjerivanja. Godinama se stvarala i lažna historija, netačan narativ kojim se zlo hranilo na štetu onih koji su trebali nestati. Ali, to se na Kosovu, ipak, nije ostvarilo. Nismo to dozvolili. Kosovari još primaju vreće s ostacima mrtvih tijela svojih rođaka.
