Kako je kazao sada ih najviše pronalazi po potocima, a svake godine ih sve teže prepoznati.
“Kupit ću kosti sve dok ih ima, jer to je naš narod. Svaka majka želi da nađe smiraj svome sinu”, rekao je Ramiz za Federalnu televiziju.
Nukić je sam preživio srebreničku golgotu, a do sada je pronašao veliki broj posmrtnih ostataka žrtava genocida.
Kako su kazali iz Instituta za nestale osobe BiH, Ramiz je za njih od neprocjenjive vrijednosti, a do sada je pronašao oko 200 tijela.
Ramiz svaki dan pređe oko 40 kilometara u potrazi za ostacima žrtava, a kada pronađe kosti, sakupi ih i javi Institutu.
Pretraživanje Kameničkog Brda, Ravni Buljim i takozvane Bukve, gdje je 1995.godine presječena kolona, koja se kretala prema slobodnoj teritoriji, započeo je 1999.godine kako bi pronašao posmrtne ostatke 17.godišnjeg brata Velida i oca Šahina, od kojih se rastao na ovom mjestu.
Sudbina je htjela da Ramiz preživi, a nakon povratka u svoj rodni kraj da krene u potragu za kostima ubijenih srebreničkih Bošnjaka.
“Kad su nas opkolili tu i kad su zapucali sa svih strana, narod nije znao ni kud će ni šta će. Kad su zapucali, sudbina je htjela da padnem i paprat i tako preživim”, priča Ramiz.
Kaže da mu je najteže kada nakon cjelodnevnog traganja, ne uspije pronaći niti jednu kost.
Ne gubi nadu i entuzijazam, iako živi u neimaštini sa osmočlanom porodicom, koju prehranjuje od povremenih poslova u poljoprivredi kojih je sve manje.
“Ako u mjesecu zaradim jednu dnevnicu to je premija. Ali ako zaradim 30 maraka, a u kući nemam ništa, šta imam od toga”, dodao je Ramiz.
