Uoči mjeseca ramazana u čitavom sportskom svijetu, vodile su se žestoke polemike o uticaju posta na vrhunske sportske rezultate.
Tridesetčetverogodišnji Marokanac Noureddine Naybet, koji je prije nekoliko godina za milion eura iz španskog Deportiva prešao u londonski Tottenham, prvi je profesionalni nogometaš u engleskoj ligi koji je javno kazao kako će postiti dane mjeseca ramazana.
S fiziološke strane gledano, sportaši ne bi trebali postiti, no to je opet lična stvar svakog pojedinca i nikome se ne može narediti da ne posti. Najveći problem, pogotovo kod nogometaša, jeste kako nadoknaditi tečnost. Hrana i nije nešto što se ne može nadoknaditi, ali je dehidracija stvar o kojoj se mora povesti računa
“Mnogo sam godina živio u Španiji, ali nikada nisam odustao od svojih ubjeđenja, iako mi je ponekada bilo teško odgovoriti na sve zahtjeve profesionalnog nogometa”, kazao je Naybet, dodajući: “Poznajem mnogo muslimana koji su profesionalni nogometaši i koji ne poste tokom ramazana, nego svoju dužnost obave nakon sezone, ali ja to jednostavno ne želim. Nadam se da će ljudi sa kojima surađujem to shvatiti.”
Sportaši i post već dugo izazivaju polemike među vodećim svjetskim doktorima. Naime, raspravljajući o tome koliko ramazanski post utiče na uspješnost profesionalnih sportaša, ali i na njihovo zdravlje, vodeći svjetski stručnjaci iz oblasti sportske medicine sukobili su se oko mišljenja na tu temu. Stavovi su različiti, a rasprava je prouzročila čak i zanimanje čelnih ljudi FIFA-e, vrhovne svjetske nogometne asocijacije, koja je od svoje liječničke komisije “naručila” detaljno istraživanje oko ove teme, a pod posebnom su im lupom nogometaši koji dolaze iz afričkih zemalja u kojima je islam dominantna religija.
U decembru 2000. godine, malonogometna reprezentacija Egipta nastupila je, tokom ramazana, na turniru u Gvatemali. Njihovo ispadanje u ranoj fazi turnira otvorilo je mnoga pitanja o tome da li uzrok neuspjeha leži u činjenici da su egipatski igrači postili i da se nakon iftara nisu mogli dovoljno brzo oporaviti za naredne utakmice. No, mnogo delikatnija situacija nastala je u Francuskoj, gdje je dvojici nogometaša zaprijećeno raskidom ugovora ukoliko budu postili tokom ramazana. Čelnici kluba svoj su ultimatum temeljili na pretpostavkama kako će post uticati na njihove tjelesne sposobnosti iako nisu imali nikakvu naučnu potporu za to.
S druge strane, Guy Roux, dugogodišnji trener Auxerrea dozvolio je prije nekoliko godina jednom svom nogometašu da posti tokom sezone. Roux nije primijetio nikakve negativne efekte na njegovoj formi, kako tokom tako i poslije ramazana. Pitanje posta kod vrhunskih sportaša tako je postalo kontroverza oko koje se svake godine spore vrhunski doktori, sportaši i njihovi treneri.
S medicinskog aspekta gledajući, igranje nogometa tokom ramazana moglo bi prouzrokovati zabrinutost kada je u pitanju zdravstveno stanje nogometaša, prije svega zbog napora koji kardiovaskularni sistem trpi tokom posta. No, osim rijetkih površnih studija koje su po ovom pitanju radili američki, marokanski i iranski doktori, moderna medicina zasada još uvijek nema odgovora na pitanje o mogućoj štetnosti posta tokom napornih utakmica.
Doktor Abdelmajid Yacine Zerguini, eminentni alžirski specijalista, jedan je od rijetkih doktora koji je svoju praksu upotpunosti posvetio pitanjima sportske medicine, posebice o uticaju posta na profesionalne nogometaše. Zerguini je svoju studiju o postu kod vrhunskih sportaša predstavio na kongresu FIFA-ine medicinske komisije, nadajući se kako bi njeni rezultati mogli pomoći nogometašima koji prakticiraju islam i ramazanski post.
“Igranje nogometa tokom ramazana pali lampicu za alarm. S mogućim posljedicama po kardio-respiratorni sistem, lako je moguće očekivati i druge zdravstvene probleme”, tvrdi Zerguini, dodajući: “Jasno je kako se mogu očekivati dehidracija i hipoglikemija kod sportaša, no još uvijek nismo došli do saznanja o mogućim oštećenjima bubrega, ne znamo ništa o stresu koji post prouzrokuje, kao i o mogućim psihološkim efektima.”
Kada su u pitanju medicinska istraživanja, ni BiH nije izuzetak u svijetu. Naučno istraživanje o efektima posta na ljudski organizam obavio je doktor Faris Gavrankapetanović. On je uradio studiju pod nazivom Medicinski aspekti posta, ali nažalost, ni ona ne daje odgovore na pitanja o mogućim štetnim posljedicama posta kod vrhunskih sportaša. Amir Kreso, specijalista medicine sporta pričao je za SB kako su se on i njegove kolege susretali sa sportašima koji su postili tokom sezone, no da se nisu detaljnije bavili mogućim negativnim efektima na zdravlje sportaša.
S fiziološke strane gledano, sportaši ne bi trebali postiti, no to je opet lična stvar svakog pojedinca i nikome se ne može narediti da ne posti. Najveći problem, pogotovo kod nogometaša, jeste kako nadoknaditi tečnost. Hrana i nije nešto što se ne može nadoknaditi, ali je dehidracija stvar o kojoj se mora povesti računa.
Sportaši ionako ne bi smjeli jesti ništa najmanje četiri sata prije utakmice, no preporučuje im se ishrana bogata proteinima i vitaminima na kraju dana kako bi im se tijelo što brže vratilo u normalno stanje. Stavovi su različiti, od onih koji smatraju kako je post poguban do onih koji misle kako je to jedna vrsta dijete koja organizmu omogućava što bolje funkcioniranje, no to treba ostaviti sportistima da sami odluče.
