Mještani sela Kuskoy na turskoj obali Crnog mora radosni su zbog vijesti da je UNESCO na Listu nematerijalne kulturne baštine uvrstio jezik zviždanja ili ptičji jezik kojeg su njihovi preci razvili prije skoro pola milenijuma.
UNESCO je naložio hitnu zaštitu jezika zviždanja koji je nastao u brdovitim krajevima sela Kuskoy, u distriktu Canakci.
Inspirisani cvrkutom ptica, seljani su prije 500 godina razvili sistem komuniciranja sa udaljenim komšijama tako što su zviždukali slogove turskih riječi.
Zahtjev za uvrštavanje tog jedinstvenog jezika na UNESCO-vu listu podnesen je prošle godine, a radosna vijest mještanima Kuskoya došla je prošle sedmice sa sastanka UNESCO-a u Južnoj Koreji.
Riječ je o jeziku koji se vremenom usavršavao i koji je glavna tema tradicionalnog festivala koji se u turskoj provinciji Giresun održava svake godine kako bi se s njim upoznale i mlade generacije.
Predsjednik Udruženja za promociju jezika zviždanja Seref Kocek za Anadolu Agency je kazao da već osam godina provode intenzivne aktivnosti s ciljem očuvanja ptičjeg jezika kojeg su razvili preci na istoku Crnomorja.
-Ptičiji jezik je sada na UNESCO-voj listi i naš san je ostvaren. Nadali smo se tome i nismo se razočarali. Zahvalni smo svima koji su pomogli u tom projektu. Sada će sve biti lakše, a na pomen ptičjeg jezika ljudi će odmah pomišljati na Giresun, Canakci i Kuskoy – kazao je Kocek.
On je također, kazao da je očuvanje te tradicije i baštine sada poprimilo veći značaj te izrazio nadu da se neće dozvoliti da u eri mobitela i tehnologije nestane briljantni jezik koji su koristili preci u selu Kuskoy, što u slobodnom prevodu znači “selo ptica”.
Mještanin “sela ptica” Mehmet Kocek za AA je kazao da stavljanje na listu UNESCO-a veoma važno za ptičji jezik.
-Ptičji jezik bio je veoma važan za naše pretke, a koristili su ga i u vrijeme neprijateljske okupacije. Radosni smo što je izgledno da će to bogatstvo biti očuvano – kazao je Kocek.
I vlasnik kafeterije u selu Kuskoy Engin Cindik je zadovoljan potezom UNESCO-a te je dodao da su posljedice već vidljive jer u selo svakodnevno dolaze medijske i istraživačke ekipe iz različitih dijelova svijeta.
-Toga će sada biti sve više. Godinama smo čekali i evo dočekali da jezik naših predaka uđe na UNESCO-vu listu – kazao je Cindik.
Područje na kojem je prije pola milenijuma nastao ptičji jezik ili jezik zviždanja karakteriziraju brdoviti i nepristupačni krajolici, a upravo zato su ljudi imali potrebu da razviju način komuniciranja na daljinu. Govorimo o periodu kada nije bilo struje, pa su seljani inspiraciju našli u cvrkutu ptica.
Seljani su koristili taj način komunikacije da jedni druge obavijeste o posjetama, da zatraže ili ponude pomoć, ili da jednostavno pozovu komšiju na čaj, a da ne moraju hodati satima do njega.
U početku su to bile jednostavne poruke, a tokom godina jezik zviždanja se toliko razvio da su mještani sklapali i složene rečenice i počeli voditi razgovore zviždanjem.
