Položaj Hrvata u BiH je pravo pitanje, a priča o trećem entitetu nema smisla, kaže europarlamentarac Jozo Radoš.
Hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu Jozo Radoš zajedno je s kolegom iz Švedske Jasenkom Selimovićem inicirao osnivanje ‘Prijatelja Bosne i Hercegovine’ kojeg čine europarlamentarci. Danas su njih dvojica supredsjedatelji i često, u europarlamentarnim klupama, na dnevni red postavljaju pitanja približavanja Bosne i Hercegovine Uniji.
Radoš za Al Jazeeru govori o aktualnom trenutku bh. puta ka Europskoj uniji, opasnostima koje prijete u tom procesu, te iznosi svoje stajalište o trećem entitetu i federalizaciji, ali i stanju na Zapadnom Balkanu.
- Predsjedatelj Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić nedavno se u Bruxellesu pohvalio značajnim napretkom Bosne i Hercegovine na putu prema Europskoj uniji. Međutim, mnogo toga ne funkcionira na tom putu kako treba. Za primjer mogu uzeti odgovore na Upitnik Europske komisije, jer taj proces nije daleko odmakao. Je li BiH, po Vama, doista napredovala na europskom putu?
– Gospodin Zvizdić predstavio je u pozitivnom svjetlu neke procese koji se događaju u Bosni i Hercegovini, napredak u procesu odgovaranja na pitanja iz Upitnika, jednako tako i neke gospodarske pomake koji nisu beznačajni. I to je pozitivno primljeno u Europskom parlamentu i Odboru za vanjsku politiku. Jasno je da su to koraci koji ohrabruju, međutim još puno toga treba učiniti i put je još uvijek neizvjestan.
- Europska komisija je prvobitno dala Bosni i Hercegovini rok od pola godine za odgovore iz Upitnika. Rok je prolongiran za još tri mjeseca. Usporava li sve to put do statusa kandidata za EU?
– Naravno da je to usporavanje samog procesa. U tome je puno važnije pitanje verifikacije, odnosno koordinacijskog mehanizma koji se koristi prilikom sastavljanja odgovora na pitanja. Ako to znači da koordinacijski mehanizam nije dovoljno funkcionalan, onda se postavlja pitanje kakav će biti kada se budu donosile teže odluke.
Nije odgovor na pitanja najjednostavnija odluka, ali usvajanje ili promjena određenih zakona ili donošenje odluka na razini Bosne i Hercegovine bit će puno teže. To je, na neki način, opasnost koja se nazire. A to da koordinacijski mehanizam bude dovoljno funkcionalan bio je jedan od uvjeta za novi korak Bosne i Hercegovine na putu prema EU.
- Koje su to ključne opasnosti koje prijete BiH – uopće, ali i na putu prema Uniji?
– Ako govorimo o gospodarskom razvoju, ostvarivanju reformskog plana za BiH, koji nije samo gospodarstvo nego se radi i o snaženju državnih financija, uvođenju reda u budžet države, reformi jednog dijela socijalne politike, to su vrlo krupne i bolne stvari za svaku državu. Ako će sve to biti u redu, ostaje pitanje u kojoj mjeri će se BiH prilikom pregovaranja, odnosno ulaska u pregovore, i odgovora na pitanja Europske komisije, pokazati kao država koja je u stanju funkcionirati.
Pri tome, svi izazovi koje je BiH imala pred sobom svih ovih godina, a to su tendencije nepriznavanja središnjih vlasti od strane Republike Srpske i neka druga neriješena pitanja, kao što su odluke Ustavnog suda BiH koje nisu provedene, sukobi nadležnosti ustavnih sudova BiH i entiteta, zapravo su stvari koje ostaju kao neriješeni problemi i mogu se u nekom času pojaviti kao bitne prepreke na putu BiH prema EU.
- Imate li dojam da su baš svi u BiH opredijeljeni europskom putu, odnosno ulasku u EU?
– Ako gledamo na razini građana, uvijek postoji jedan dio građana koji to ne podržava. Ako su to dvije trećine potpore u nekoj državi, to je svakako dobro. Ono što je problem sa BiH, jest pitanje da li politički lideri, dakle oni koji promoviraju stav države, doista iskreno žele to u punoj mjeri.
Ne bih želio nikoga diskvalificirati, ali glasovi koji se čuju iz BiH, pogotovo iz Republike Srpske, ne idu u prilog tome da kažemo kako su politički lideri nedvosmisleno za ulazak u EU. Što se građana tiče, ponavljam, oni su uvijek podijeljeni. Ako je solidna većina za, onda to nije problem.
- Svojedobno se pričalo o ‘ubrzanom pristupu’ za BiH, koliko je to realno i koliko je to pošteno prema drugima koji već dugo sjede u predvorju EU-a?
– Mislim da to nije realno. Europska unija nema nikakvih posebnih razloga imati nekakav izvanredni tretman prema BiH u odnosu na druge zemlje, jer i druge zemlje s prostora jugoistočne Europe koje su na putu prema Uniji imaju svojih problema, neriješenih pitanja, pitanja koja čak ugrožavaju pristupanje tih zemalja EU, međusobnih odnosa koji još nisu riješeni, dvostruke politike koje neke od tih zemalja vode itd. Previše je zemalja u nekakvim posebnim poteškoćama i sigurno nije logično da EU ima poseban tretman prema BiH. Ipak, EU treba imati poseban tretman prema cijelom području.
- Često se iz reda hrvatskog naroda čuju priče o potrebi uspostave trećeg entiteta. Kakav je Vaš stav o trećem entitetu?
– Priča o trećem entitetu je totalna zavrzlama i zapravo nema puno praktičnog smisla budući da Hrvati u BiH ne mogu ostvariti treći entitet, a da za to nisu dobili potporu druga dva naroda. To znači i promjenu Ustava BiH za što u ovom času nema nikakve spremnosti. Prema tome, sve je to uglavnom na razini dnevne politike, dobivanja simpatija i glasova, znajući da to zapravo nije politički realno i time se svaka ideja ostvarenja ravnopravnog položaja Hrvata na neki način otežava. Svako traženje trećeg entiteta se percipira kao neka vrsta separatizma i onda se zanemaruju ozbiljni i opravdani zahtjevi Hrvata kao što je, primjerice, izborna ravnopravnost. Ne možete očekivati da će jedan narod u višenacionalnoj federativnoj zajednici temeljem ustava te zajednice biti zadovoljan ako neki drugi narod bira njegove predstavnike. Položaj Hrvata je pravo pitanje, a ne pitanje trećeg entiteta.
- Kako izgleda opcija federalizacije BiH za koju se zalažete?
– Kada se govori o federalizaciji BiH, onda se ne govori o tome da bi se stvorila nekakva federacija koja ne postoji, nego ukoliko i kada se bude imalo snage da se BiH rekonstruira, tada će ta rekonstrukcija počivati na federativnom načelu kao što počiva ustroj svake višenacionalne zajednice. Kada se to spomene, bilo u rezolucijama Europskog parlamenta, bilo u političkom govoru, onda se uvijek prebacuje na pitanje trećeg entiteta, separatističkih tendencija itd.
U rezolucijama Europskog parlamenta govori se o potrebi rekonstrukcije BiH koja se treba dogoditi na federativnim načelima. To što ovoga časa ne postoji spremnosti i mogućnosti da se to dogodi zbog niza razloga, unutarnjih suprotstavljanja, nesloge, nespremnosti međunarodne zajednice da se na tome angažira, to nema veze. Radi se samo o tome da svaka buduća rekonstrukcija BiH mora počivati na tom načelu, kao što i BiH danas počiva na načelu federalizacije.
- Prijatelj ste Bosne i Hercegovine, podrijetlom ste iz BiH, ali pratite i stanje u susjedstvu. Kako komentirate stanje na Zapadnom Balkanu i odakle prijete nestabilnosti?
– Puno je neriješenih međusobnih pitanja zemalja Zapadnog Balkana. Ne radi se tu samo o nekim graničnim sporovima, iako većina zemlja nije riješila granična pitanja. Radi se o tome i da se neke države uopće ni ne priznaju međusobno i imaju krupne neriješene probleme. Tu mislim na odnose Srbije i Kosova, BiH također nije priznala Kosovo, čak ima i vizni režim u odnosu na građane Kosova. I ta situacija je dugoročno neodrživa. Pri tome imate i poteškoće unutar Makedonije, povremene glasove o tome da bi Kosovo i Albanija trebale biti jedna država što bi vjerojatno dovelo u pitanje i poziciju, i teritorijalni položaj onog dijela Makedonije u kojem žive Albanci. Sva ta pitanja su toliko velika i opasna da mogu izazvati ne samo sukobe, nego i neke ratne pokrete. To su vrlo ozbiljne stvari.
Ne bih izgubio nadu i ne bih govorio bez optimizma jer su i ljudi koji žive na tim prostorima svjesni da ništa osim mira i suradnje, razgovora, komunikacije, dijaloga, zajedničkog života ne može biti solucija za te zemlje. No, te se povremene opasnosti pojavljuju. Nadam se da neće prerasti u neke ozbiljnije sukobe, ali je sigurno da oduzimaju dio energije za rješavanje svakodnevnih životnih problema građana koji žive na tom prostoru.
