“Slušam priče mnogih kako su ih firme prevarile, kako nisu dobili novac a radili su… Ipak, svako od nas ko je kretao put Sočija znao je u šta se upušta. Pa već iz činjenice da svi radimo sa turističkom vizom, svakom normalnom je jasno o kakvom je aranžmanu riječ, priča jedan Beograđanin, keramičar, koji već tri sedmice radi u Rusiji.
On je, kaže, preko prijatelja čuo za mogućnost zarade u Sočiju i već nakon 24 sata od razgovora sa čovjekom iz jedne domaće firme, koja je podizvođač na gradilištima, bio je u avionu za ovaj grad.
“Ugovor koji sam potpisao je dobar. Radimo po deset sati, od osam ujutro do šest po podne, na objektima Olimpijskog sela u planini. Plaćaju nas po satu, sedam dolara za sat. Smještaj i hrana nam je plaćena, možemo da uzmemo avans, ali nemamo na šta da potrošimo. Jedna dnevnica od 70 dolara dovoljna mi je za sedam dana života u Sočiju”, priča on.
U Sočiju ima mnogo srbijanskih zanatlija, keramičara, zidara, tesara, stolara… Došli su na gradilišta preko raznih srbijanskih firmi, neki su i prevareni, ostali bez novca ili dokumenata.
“Ja ne mogu da se žalim na firmu za koju radim. Plaćaju nas uredno, sa nama su, polovini radnika su vratili pasoše, a i mi ćemo ih uskoro dobiti. Za sada je sve u redu”, priča ovaj mladić.
On opisuje način na koji funkcionišu firme iz Srbije i radnici u ovom poslu. Niko od radnika nema radnu vizu, već turističku, a boravak im prijavljuje firma, fiktivno, kod lokalnih Rusa, kojima firma to i plati.
“Kad istekne turistička viza, odlazimo na granicu sa Abhazijom, ne ulazimo u tu zemlju, već samo izađemo iz Rusije u međuprostor. Tada određenom policajcu kažemo šifru i on nas pusti da se vratimo u Rusiju, dajući nam novu turističku vizu za narednih mjesec dana. To košta 5.000 rubalja, oko 110 eura”, priča ovaj momak dodajući da je korupcija u Rusiji nevjerovatna.
On objašnjava da je 500 rubalja ili nešto više od deset eura, standardan iznos “koji ćete dati policajcu da vas pusti ako vas uhvati bez radne dozvole”.
Otkad je podignut nivo bezbijednosti u Sočiju na najviši stepen, zbog opasnosti od terorizma, podmićivanje policije više ne ide tako lako, priča ovaj Beograđanin, dodajući da se zbog brojnog prisustva snaga bezbijednosti rijetko izlaze i oprezno se kreću po gradu.
