Kako je sestra iz Mađarske pronašla svjetlo islama
Poslanik Muhammed sallallahu alejhi we selleme je rekao: „Zaista su srca svih ljudi između dva prsta Milostivog poput jednog srca i On ih mijenja kako On hoće.“
Upravo ovo se desilo meni; Bog je okrenuo moje srce, od tame, prema svjetlu islama. Bilo mi je 14 godina kada sam prvi put u životu zakoračila u zemlju Egipat, čak i ne razmišljajući, da ću par godina poslije hodati istim putevima, gledajući u piramide ponovno, ali ovaj put ne kao turist nego kao ponosna muslimanka koja će otići od kuće u ime Allaha.
Moja ljubav prema Egiptu
Egipat me šarmirao od prvog trenutka, gostoprimstvom i dobrotom svojih ljudi prema meni i mojoj porodici, fascinantnom atmosferom bazara i neobične, ali veoma ugodne melodije arapskog jezika. U to vrijeme, islam me jedino fascinirao kao zainimljiv dio njihove kulture ali ništa više.
Sjećam se, kad sam bila dijete, moj djed je bio jedina osoba u čitavom životu koja mi je govorila o Bogu i on me naučio molitvu koju sam izgovarala svaku noć prije nego što zaspim. Ovo je bila moja sva veza s Bogom. Kad sam se vratila kući, beznadežno sam se zaljubila u Egipat, uključila sam se u centar za jezike da naučim arapski i počela moj beskonačni maraton čitanja o Arapima.
Život bez Boga
Tokom moje rane srednje škole, postala sam dio haotičnog nereda, živeći svoj život kao tipični tinejdžer sa svojim tipičnim glupostima. Odrasla sam, uskočila u veliku slobodu i samo plutala uz bujicu. Ništa i niko me više nije poticao da makar zavirim u Bibliju ili da dam bilo kakvu važnost Bogu ili mojoj vjeri u Njega. Ali kao što mi svi znamo, Bog može okrenuti bilo čiji život u potpunosti, u bilo kojem pravcu, shodno Njegovoj želji.
Par godina poslije, kad sam navršila 16-ti rođendan, imala sve sve što može tinejdžerski život učiniti sretnim i uzbudljivim: mnogo prijatelja, aktivnosti svaki vikend.. ali nešto je nedostajalo. Mnogo puta sam se zatekla da sjetim i razmišljam o tome kako je život besciljan, ovdje smo samo da se zabavimo, borimo i umremo na kraju? To je sve? To je nemoguće.
Dan za danom, udaljavala sam se od svojih prijatelja i počela potragu za Bogom.
Stvarno ne mogu reći zašto sam bila privučena vjeri i religiji više nego ikad prije i zašto nisam pokušala da popunim rupu koju sam u sebi osjećala , tražeći novi hobi ili novu grupu prijatelja; moje srce me vuklo prema Bogu.
Moja prva očita misao je bila da odem u crkvu, jer sam bila iz (ne-prakticirajuće) katoličke porodice, ali sam ubrzo shvatila da je kršćanstvo puno kontradikcija i lažnih tvrdnji. Bog je imao u planu nešto bolje za mene.
Muslimani koji su promijenili moj život
Tačno u vrijeme kad sam osjećala da je nešto pogrešno u mom životu i da mora biti popravljeno, Bog me stavio u ovo najsavršenije mjesto gdje sam ikad mogla biti. Bila sam aktivni volonter internacionalne nevladine organizacije u svom rodnom gradu, u Budimpešti, koja me ponudila da ih zastupam na konferenciji koju organizuje EU (Evropska unija), Edukativne razmjene koje uključuju ljude sa muslimanskom kulturološkom pozadinom. Poslali su mene i nisam mogla sakriti kako sam bila sretna da ponovo sretnem Egipćane poslije toliko vremena. Bog svemu daje tačno vrijeme i ja sam ovome svjedočila.
Konferencija je bila praktično sva o islamu i životu muslimana. Tačno se sjećam tri osjećanja, do današnjeg dana, koja su me preplavila tokom te sedmice: osjećaj poštovanja prema egipatskim djevojkama zbog njihove skromne odjeće, i način ophođenja prema drugim učesnicima. One su bile visoko obrazovane, otvorenog uma, ali u isto vrijeme su slijedile pravila svoje religije i bile zaista ponosne na to. Osjećala sam se ponosno kad sam šetala s njima na ulicama. Mnogo ljudi, nažalost čak i danas, gledaju nisko na njih i osjećaju žalost za njima dok su u mojim očima one bile tako časne da se nisam usudila pojaviti pred njima u drugoj odjeći osim u džemperima dugih rukava i u dugim trapericama. Posljednji, ali ne i najmanje bitan, osjećaj stida koji me hvatao kada bismo prošli pored bara ili diskoteke pune pijanih mladih ili kada smo vidjeli grupu djevojaka koje stoje na autobuskoj stanici u svojoj razmetljivoj odjeći, primajući odbojne komentare momaka koji prolaze. Konferencija je bila prvi put kada sam zaista shvatila da islam nije samo religija Arapa i Turaka, nego je njegova poruka upućena svima, bez obzira na njihovu pozadinu, nacionalnost, jezik. Na kraju, bila sam željna da znam više o islamu, i čvrsto sam znala šta će moj naredni korak biti.
Više koraka naprijed
Surfajući interentom, shvatila sam da nisam jedina sa pitanjem islama: pronašla sam mnoge forume s mađarskim konvertitima i izmijenila e-mailove s nekim veoma ljupkim muslimanskim sestrama koje su me pozvale na okupljanje muslimanskih žena , gdje je učena žena držala predavanje bazirano na ajetima iz Kur’ana. Svi su mi toplo poželjeli dobrodošlicu i osjećala sam se vrlo ugodno s njima, na stranu što mi je predavanje zaista dotaklo srce.
Svako okupljanje je punilo moju dušu s mnogo energije i držalo me motiviranom, nisam mogla ostaviti knjige koje sam dobila od njih, naučila sam kako klanjati iz YouTube snimaka, i čak sam zapamtila prvo poglavlje iz Kur’ana (Fatiha), ipak, još uvijek nisam bila muslimanka.
Ipak, sva moja pitanja su bila odgovorena tako logično- islamom, željela sam da dobijem više i više potvrda da sam na pravom putu. Također sam se bojala posljedica moje odluke, koja bi promijenila moj život u potpunosti kao i bila zabrinuta za reakcije moje porodice, kolega i učitelja.
Kao svaki novi musliman, nisam mogla pobjeći od šoka, reakcije iznenađenja moje porodice i prijatelja. Promjena nije bila preko noći; već su znali da pohađam časove u lokalnoj džamiji, da se često susrećem s mađarskim konvertitima, vidjeli su me da se molim čak i prije prelaska na islam, pa su znali da sam zainteresovana za islam ali su mislili da je to kratkoročno, da ću ubrzo zaboraviti na to.
Ali nisam, i kad su me pitali o mom novom izgledu, knjigama koje čitam, iskreno sam im rekla: ja sam muslimanka. Praktično, svi ljudi za koje sam vjerovala da su mi prijatelji su me napustili osim jedne prijateljice, koja me prihvatila kakva jesam, kao muslimanku i do danas ona mi je jedna od dragih prijatelja. Također, nije bilo lagano ni s mojom porodicom. Kao i svakog novog muslimana, pitali su me: „Zašto islam? Ti si kršćanka. Ako želiš biti religiozna, zašto ne prakticiraš kršćanstvo? Vjera je u tvom srcu, ne moraš je pokazivati svijetu.“
Riječi šehadeta
Jednom, kada sam išla na sedmična okupljanja, čitala sam knjigu o ljudima koji presele u stanju neznanja, bez interesiranja za jednoću Boga i da je Muhammed Njegov poslanik. Knjiga kao da mi je govorila: „Šta čekaš? Šta ako tvoj autobus doživi saobraćajnu nesreću sada i ti umreš?“ To je bio trenutak kad nije bilo moguće odlagati ovu odluku više i osjećala sam da bez obzira ko mi priđe, moram posvjedočiti ispred ovih djevojaka koje su me poticale posljednjih nekoliko sedmica: „Ešhedu en la ilahe illallah, we ešhedu enne muhammeden resulullah“. Osjećala sam se kao da je Mont Everest pao s mog srca. Četiri godina poslije mog prelaska na islam, živim u prelijepom Kairu, s najboljim mužem kojim me Allah počastio, budeći se s zvukom ezana iz obližnje džamije, hodajući ponosno u mojoj islamskoj odjeći na prepunim ulicama, dobivajući i šireći znanje o islamu.
To je moja priča, kako me Allah počastio uputom koja me izvela iz tame na svjetlo islama.
