No, Valentin Ćorić ipak neće biti slobodan čovjek u punom smislu te riječi. Za to najveću zaslugu imaju žrtve tzv. Herceg Bosne iz Mostara i Hercegovine te njihove porodice koje su svojom upornošću došle do još jedne pobjede.
Naime, po prvi put u historiji Haškog tribunala jednom osuđeniku koji izlazi na prijevremenu slobodu, a izlazili su mnogi, uvedene su stroge mjere.
Tako je Ćoriću zabranjeno, između ostalog, nositi oružje, pristup svjedocima, istupanje u medijima i možda najvažnije zabranjen mu je politički angažman. Ukoliko Ćorić za svoga života prekrši bilo koju od navedenih zabrana, vratiće se na izdržavanje preostale trećine zatvorske kazne.
Na ovaj način je prekinuta 25-to godišnja praksa Tribunala, koja je ranije omogućavala zločincima poput Momčila Krajišnika da osnivaju raznorazne asocijacije, politički djeluju ili nastupaju u medijima te nastavljaju širiti svoju dobro pozatu ideologiju. Ranije praksa omogućila je i da Simo Zarić, osuđeni ratni zločinac postane zamjenik načelnika Bosanskog Šamca, da Biljana Plavšić promoviše svoju knjigu u medijima itd, itd.
Žrtve mučenja, maltretiranja, silovanja, porodice ubijenih, preživjeli svjedoci bili su ključni u haškim procesima dokazivanja krivice zločinaca, a sada su ispravile i još jednu nepravdu. Dakako, ne u punom smislu, ali vrlo važnu. Ovo popuštanje birokratskog mehanizma Tribunala direktan je produkt upravo njihovog djelovanja i ustrajnosti u borbi za pravdu.
