Na osnovu nalaza sa prostora sjeverne Bosne možemo zaključiti da se čovjek na ovim prostorima naselio još u razdoblju starijeg kamenog doba (paleolita), to jest još prije stotinjak hiljada godina. Svjedočanstva čovjekovog postojanja iz tog razdoblja su gruba kamena oruđa koja su mu koristila u njegovom svakodnevnom životu. Takvi nalazi su pronađeni u Kamenu kod ušća rijeke Usore, Maloj Gradini u Kulašima, Markovcu u Detlaku kod Dervente, Velikom Majdanu kod Tešnja, Pećini u Glamočanima kod Banja Luke, Visokom brdu u Lupljanici, Velikoj Gradini u Varvari na Vrelu Rame itd. Nalazi su predstavljali grubo obrađene kamene strugalice i ručne šiljke, izrađene od tvrdog kamena kao što je jaspis, ahat i kalcedon. Nalazi uglavnom datiraju međuledenom dobu paleolitske kulture musteriena koja se razvijala u razdoblju između 125 000 i 60 000 godina p.n.e. Drugi dio nalaza pripada periodu između 50 000 i 35 000 godine p.n.e. Na osnovu tih kulturoloških ostataka možemo pretpostaviti od kada je naseljen prostor BiH.
Prvi stanovnici današnje Bosne i Hercegovine pripadali su neandertalskom tipu čovjeka, koji se izgledom i umom znatno razlikovao od Homo sapiensa, koji se u Evropi javio prije 34 000 godina. BiH dakle pripada krugu onih zemalja u svijetu u kojima je život započeo još u razdoblju starijeg kamenog doba, kada čovjekov predak još nije bio razumno biće, a izgledom je tek podsjećao na današnjeg čovjeka. Iako nije poznato na koji način je neandertalski čovjek iščezao sa naših prostora, dokazano je da je jedno vrijeme živio uporedo sa razumnim čovjekom – Homo sapiensom. Pretpostavlja se da je nestao ili prirodnim uništenjem (bolest, oštra zima) ili je nestao u sukobu sa daleko sposobnijim Homo sapiensom.
