Miladinka Mima Vasić iz Tuzle bira najteže smjerove. Ona je čudo od djevojke – trči, vozi bicikl, planinari i bavi se alpinizmom.
Svoje prve korake u svijet planine je napravila u Austriji, tačnije u Stajerskim Alpama gdje je kao Au-Pair djevojka boravila u jednoj porodici. Odatle ljubav prema planini. Nakon povratka u Bosnu i Hercegovinu učlanila se u planinarsko društvo Konjuh Tuzla i tada su krenuli prvi pohodi.
“Najprije Konjuh koji mi je bio najbliži, koji je zajedno s Prenjom bio i ostao najveća ljubav. Imala sam sreću upoznati dvoje divnih ljudi, Nedu Ljubić i Ivicu Piljić, koji su mi usadili istinske vrijednosti o planini, naučili me da se ona nikad ne osvaja, nego je možemo samo pohoditi i diviti se njenoj ljepoti. Nakon nekoliko godina planinarenja i uspona, kako na bh, planine, tako i planine regije, uslijedit će ljetni početni i napredni te zimski tečaj u organizaciji Sarajevske škole alpinizma, zatim tečaj GSS, speleologije…”, kazala je Vasić.
Svaki uspon u stijeni ima svoju priču
Kako kaže, uspon koji joj je posebno drag je uspon u stijeni Botin na planini Velež, smjer Taborski, koji je ujedno bio i prvo poslijeratno ponavljanje, zahvaljujući, kako je kazala Redžepu Grabusu koji je omogućio prilaz ovoj bosanskohercegovačkoj stijeni.
“Najveći i najznačajniji uspon je svakako uspon na čuveni švicarski vrh Matterhorn, u prijevodu Majka svih rogova koji se desio u augustu 2016. godine. Organizator ovoga poduhvata i glavni krivac zašto smo se uputili u Švicarsku je Tomislav Cvitanušić. Tu su još bili i prijatelji Armin Škandrić koji je ujedno i moj penjački partner te Jusko Ismir.
Svi se poznajemo i privatno i sve nas veže Sarajevska škola alpinizma te je tako spontano došlo do ove ideje. Momci su htjeli da u timu imaju i djevojku i ja sam neizmjerno sretna i počastvovana što sam imala tu privilegiju biti dio ove moćne ekipe, prije svega ljudi velikog srca i velikih prijatelja. Kao nježniji spol sasvim je logično da je bilo momenata kada sam bila i slabija i sporija u odnosu na njih, ali ni u jednom trenutku njih trojica nisu dopustili da zaostajem niti da se osjećam slabijom”, kazala je Mima.
Bez njihove podrške sama ne bih uspjela
Pogled na Matterhorn iz gradića Zermatta oduzima dah. Ne možete ostati ravnodušni na ovu gracioznu stijenu, osjećaji se miješaju – od ushićenosti do strahopoštovanja. Statistička činjenica da je Matterhorn na petom mjestu po smrtnosti (Everest je rangiran tek na devetom mjestu) unosi i jednu dozu bojazni, ali i strahopoštovanja prema planini.
“Sjećam se da sam u momentu izlaska na vrh naslonila glavu na Tomino rame i zadržala se tako nekoliko sekundi. Emocije vas preplave, osmijeh, radost, suze radosnice… Dijelite tu radost sa svojim penjačkim partnerima i to je posebna veza koja spaja ljude”, ispričala je ova hrabra žena.
Dodala je kako su prošle godine, u nešto proširenoj ekipi, istu radost dijelili i na vrhu Mont Blanca, posebno jer je na vrh stupio i najmlađi bh. alpinista, dvanaestogodišnji Danin Jusko.
