Mala glumica, koja je poslije umrla u stočnom vagonu na putu u Auschwitz, sredinom tridesetih godina obratila se upravi Narodnog pozorišta u Zagrebu, prenosi Telegram.hr.
“Pošto je moja mama rekla da ću još ovu sezonu igrati, to ću još držati. A druge sezone neću više igrati. Tražite si drugu curicu. Ja neću više igrati zato jerbo me preveć gnjave na probama. Srdačno Vas pozdravlja Lea Deutsch.”
Poruka je napisana na memorandumu i sa žigom advokatske kancelarije njena tate Stjepana Deutscha.
Kako je Pavao Cindrić napisao u biografskoj knjizi ‘Lea Deutsch – zagrebačka Anne Frank’, Stjepan je bio zanimljiv, vrlo društven tip opsjednut fotografijom i teatrom.
Prijateljevao je i s Titom Strozzijem, koji mu je predložio da talentiranu Leu upiše u dječje pozorište.
Što se tačno događalo s njom
Prvu ulogu odigrala je s pet godina u tadašnjem Velikom pozorištu. Nakon te premijere Freudenreichovih ‘Graničara’, u kojima je Lea glumila Prisku, Marija Ružička Strozzi zapisala je kako “još nije srela tako malo stvorenje koje s tolikom uvjerljivošću i neposrednošću glumi i govori svoje pozamašne tekstove”.
Branko Ivanda, reditelj koji je njenu životnu priču preveo u filmski medij, za potrebe svog filma ‘Lea i Darija’ godinama je pažljivo istraživao što se to tačno događalo u njenom životu. Za konkretno pismo upravi zagrebačkog HNK, kako je rekao, nije čuo.
Ustaški zakoni iz 1941. godine
Nakon što je 1941. godine uspostavljena NDH, odmah su doneseni rasni zakoni kojima se Židovima zabranjuje nastupanje u javnom životu, vođenje privatnih poslova, a ubrzo su počele i zapljene imovine.
Židovi su morali napustiti sjeverni dio Zagreba jer im je ondje bilo zabranjeno stanovati, a nisu smjeli posjećivati kafane, pozorišta, kina, voziti se javnim prijevozom niti odlaziti na kupalište.
U nadi da će izbjeći progon porodice Deutsch prešla je na katoličanstvo kao što su to učinili i mnogi drugi. Lea je tome usprkos izbačena iz pozorišta. Naime, Zakonskom odredbom o zaštiti narodne i arijevske kulture hrvatskog naroda iz 1941. godine Židovima je bilo zabranjeno su učestvovanja u kreiranju kulturnog života zemlje.
Skrivanje na zaraznom odjelu
Ustaške vlasti naložile su u noći na 3. maja 1943. godine uhićenje svih Židova u Zagrebu koji su dotad uspješno izbjegavali zloglasne logore – njih 1700, uključujući Leu Deutsch, njenu majku i mlađeg brata Sašu.
U stočnom vagonu, zajedno s još 65 ljudi, deportirali su ih u Auschwitz. Lea je imala 16 godina. Umrla je za vrijeme transporta, a njena majka i brat poživjeli su dovoljno dugo da iskuse strahote nacističkih logora.
Njen se otac spasio jer se sakrio na zaraznom odjelu u Bolnici Sestara milosrdnica. Stjepan Deutsch umro je 1959. godine u Zagrebu i pokopan je na židovskom dijelu groblja na Mirogoju. Na njegovu grobu stoji i Leina slika.
