Sama znanstvena studija tima iz New Yorka je objavljena u žurnalu Science Translation Medicine, te je pokazala kako je na 16 ljudi oboljelih od limfoblastične leukemije (ALL-a) uspjela u potpunosti izliječiti 14 sudionika studije.
Prvi pacijent kojeg su uspješno liječili sa „živim lijekom” već preko dvije godine nema ni traga od leukemije i sasvim normalno živi i radi. Voditelj studije dr. Renier Brentjens sa odjela za stanične terapije bolnice Memorial Sloan Kettering Centre iz New Yorka smatra kako je ovo tek početak uspješnog liječenja leukemije.
Proces liječenja započinje izdvajanjem pacijentovih T limfocita iz koštane srži. Ove stanice igraju važnu ulogu u radu imunološkog sustava, a nakon izolacije T limfocita, liječnici ih genetički mijenjaju kako bi se fokusirale na borbu s rakom krvi – tačnije leukemiju. Nakon toga pacijenti dobivaju doze vlastitog živog lijeka sve dok leukemija nestane iz tijela.
Posebno dorađeni T-limfociti brzo i efikasno uništavaju leukemiju.
T limfociti se mijenjaju s genima koji im pomažu da prepoznaju isključivo protein koji se nalazi u stanicama zaraženima leukemijom, a koji se stručno naziva CD19, na taj način T limfociti postaju izrazito uspješno oružje u uništavanju leukemije. Bez genetičke pomoći, T limfociti bi nastavili raditi ono što uvijek rade u tijelu, borili bi se s eventualnim upadima u tijelo bolesnika, no dozvoljavali bi kancerogenim stanicama da i dalje rastu i množe se, jer ih ne bi prepoznavali kako prijetnju od koje tijelo umire, prenosi Bhmagazin.
Dr. Bretjens je dodatno objasnio:
„U biti mi u laboratoriji educiramo T limfocite uz pomoć genske terapije, kako da prepoznaju i ubiju stanice tumora, čini se da to zaista fenomenalno djeluje u pacijentima koji imaju posebnu vrstu raka koja se u javnosti naziva leukemija.”
Tretman uz tako tweakane stanice se u znanstvenim krugovima nazivaju „Tumor-targeted chimeric antigen receptor-modified T-cell,” a timu iz New Yorka je trebalo 15 godina kako bi usavršili tehniku i osigurali da ona uspješno djeluje na ljudima.
14 od 16 pacijenata iz New Yorka je pobijedilo ovu bolest u kratkom roku zahvaljujući tweakanim T limfocitima.
Jedan od sudionika eksperimentalne terapije je na samoj granici smrti kada je dobio genetički modificirane T limfocite, njegovo stanje je posebno bilo upropašteno klasičnom kemoterapijom koja, ne samo da ne djeluje već je toliko opasna da je većina liječnika ne želi primijeniti na sebi.
U SAD-u svake godine umire preko 1400 ljudi od posljedica leukemije, s druge strane leukemija se čini kao jedan od najlakše tretiranih kancerogenih oboljenja, no većini pacijenata se ona vrati u nekoliko godina i tada postaje rezistentna na lijekove, uključujući i već spomenutu kontroverznu kemoterapiju.
Za sada je oko 60 ljudi u dodatnoj eksperimentalnoj fazi liječenja, a mi ćemo s velikom pozornošću pratiti daljnja istraživanja „živog lijeka.”
Uzimajući u obzir nekoliko desetljeća neuspješnih pokušaja stvaranja djelotvornog i bezopasnog patentiranog lijeka za kancerogena oboljenja, „živi lijek” bi mogao otvoriti vrata za nove slične poduhvate u kojima se nesretni ljudi s uglavnom terminalnim bolestima ne bi mučili, trovali i pržili prije gubljenja nade u bilo koji oporavak i pobjedu nad kancerogenim bolestima.
U decembru prošle godine ASH ili Američko udruženje hematologa je odlučilo započeti s probnim liječenjem svih oboljelih od leukemije u bolnicama širom SAD-a, a mi se svesrdno nadamo da će se ovakvi tretmani usko moći primjenjivati i u našoj zemlji.
Interesantno je napomenuti kako je Sveučilište u Pensilvaniji odlučilo primijeniti sličnu tehniku s gotovo identičnim rezultatima na još jednoj vrsti raka koji se naziva hronična limfocitska leukemija ili CLL te trenutno izvršavaju eksperimentalna liječenja na djeci oboljeloj od ove bolesti u Dječjoj bolnici u Filadelfiji.
Brentjens je na to izjavio sljedeće:
„Zahvaljujući svemu navedenome znamo kako ovo nije prevara i namještaljka, tretman zaista djeluje i zbog toga se nadam da će ova otkrića omogućiti prekretnicu u načinu na koji pristupamo liječenju raka.”
Znanstvenici trenutno pokušavaju otkriti zašto terapija ne djeluje na desetini pacijenata, te se nadaju da će uspjeti identificirati specifične stanične receptore kako bi mogli ovu tehniku koristiti u borbi protiv ostalih vrsta kancerogenih oboljenja.
Za sada se zna da je cijena ovakve terapije oko 100.000 dolara po osobi, no znanstvenici smatraju da će se cijena spustiti čim se u ovaj program uključe farmaceutske kompanije.
