Ako se malo zainteresiramo pa pogledamo kako uhodani profesionalni prosjaci i njhove gazde ubiru milione ovih evropskih novčanica po europskim metropolama, od Milana preko Pariza, Frankfurta, Berlina, Beča itd., uočiti čemo da se radi o posebnom soju ljudi. Kao da, a u stvari tako i jeste potiču iz jednog istog podneblja ili okruženja.
To su uigrani timovi iz Rumunije, Bugarske, …. koje je “stara dama” prigrlila sebi pod skute i vjerovatno bila svjesna da će se garavi i dronjavi razmiljeti po cijeloj Europi ispred trgovačkih centara, i u najfrkventnijm trgovačkim i prometnim ulicama. Te iste, u ranim prijepodnevnim satima ispusti njihov gazda iz luksuzne limuzine malo podalje u mirnijem sokaku kako bi ovaj prosjak koji glumi sakatog čovjeka, prešao puzeći do “radnog ” mjesta.
Svima je više nego jasno da im je to zanimanje, a da su pored toga skloni i drugim nečasnim rabotama, kao krađa, obijanje stanova i kuća. Sa tim i takvim odnosno njihovim šefovima se mogu dovesti u vezu trgovina bijelim robljem po osnovu prostitucije, krađa i nestanak maloljetne djece itd, itd.
Ono što je više nego očito i što ovi rade tako transparentno je da bez imalo stida zdravi i mladi bukvalno prose, uz tobože nekoliko primjeraka nekih beznačajnih novina koje su bezličnog i šupljeg sadržaja. A, onda već kad akšam počinje da pada nailazi njihov bos sa ekstravagantnim BMW-om zatamnjenih stakala i kupi svoje “radnike” (bandu) već umorne jer cijeli dan drže polupraznu plastičnu čašu od jogurta, sa njihovom dnevnom “zaradom” i odvoze ih u nepoznatom pravcu u neki memli hodnik ili podrum do sljedećeg jutra.
Kada bi ovako ili nešto slično, ne daj Bože, radio neki Turčin, Arap ili Bošnjak, nebi salazio sa naslovnih stranica europskih dnevnih listova i udarnih emisija na TV-kanalima.
Zašto se muslimani odnosno konkretno Bošnjaci ne bave ovom rabotom iako su možda sedam puta u gorem halu nego ovi gore. Pa jednostavno zato što to sebi ne mogu ukabuliti, oni imaju odgoj i karakter. Imaju stid i obraz. Imaju moral i ahlak.
Istina, ima gladnih Bošnjaka, pa donekle i golih i bosih nažalost, ali ovi imaju svoju rodbinu, prijatelje komšije koji sa njima dijele i dobro i zlo.
Ali ima i onih koji skoro da nemaju nigdje nikog (jer su im svi pobijeni u genocidnoj agresiji ’92 – ’95) ali zato imaju Humanitarnu organizaciju “Dijaspora SADAKE” koja brine o najugroženijm porodicama. Bošnjački narod je protkan merhametom koji nije svojstven ni jednom europskom narodu, ili bar ne u tolikoj mjeri. Niko od Bošnjaka ne može doživjeti sreću a da je nema s kim podijeliti, ali isto tako kada ga zadesi tuga i neimaština, jad i čemer tada, naš čovjek se serbez može naslonuti i pouzdati u koga drugog nego opet u svog, pa taman da je na kraj Svijeta. “Neka svoga i u gori vuka”.
Hum. org. “Dijaspora SADAKE” – Graz-Austria, je osnovana samo prije nekoliko godina, kojoj je jedini i osnovni cilj: ublažiti nevolju koja je direktno proizvod agresije na BiH i posljedica odnosa vlasti RS prema Bošnjacima.
Na tom planu i putu neumorno istrajava dipl. ing. Ekrem Polutan iz Graca kao predsjednik, Nail Klisura iz Beča blagajnik, zamjenik i sekretar Mirnes Dedić i Amra Omerčić iz Graca u Austriji.
Jedna narodna kazuje: “Ne dijeli onaj ko ima nego onaj ko je navikao da dijeli”. Dakle jasno nam je da svaki onaj koji pošalje nekom hediju ima i svojih kojekakvih želja, njegova djeca i sva familija isto tako nešto prižaljkuju, ali želja da insan pomogne nekom tamo svom pa makar ga i ne poznavao je veča i snažnija.
Ova ekipa sakuplja sredstva iz Austrije, Švedske, Kanade pa čak i iz daleke Australije uglavnom od Bošnjaka, iako su jako pružene ruke još Turci, Arapi, Albanci, makedonski Bošnjaci i ljuti Čečeni koji znaju šta znači neimati i živjeti pod tuđom čizmom. U nekoliko provedenih akcija koje je realizovao ovaj tim promijenila se sudbina mnogih usamljenih, siromašnih, iznemoglih pa i oboljelih Bošnjaka koji su bili izgubili nadu. Kupovina krava Prnjavorac Mejri, zatim šestočlanoj por. Hadžić, a treća četvoročlanoj por. Agović koji imaju uslove za to je u svakom slučaju najbolja pomoć za ishranu i preživljavanje. Novčana pomoć samohranoj majci Mevli Sinanović iz Zavidovića, zatim novč. pomoć bolesnici Sinanović Džemili, teškim socijalnim pojedinačnim i fam. slučajevima u Zenici, Bratuncu, Srebrenici … Porodicama Omerović, Teskeredžić, Mešanović, Beganović, Bitimović. Imamović, Sinanović, Smajlović, Huseinović, Čikarić, Hukić itd. Ovim porodicama i njihovoj djeci je pomoć svake vrste dobro došla.
Svakako da svi ne mogu dobiti ono što bi željeli i htjeli, ali shodno mogućnostima i raspoloživim pristiglim sredstvima Hum. org. Dijaspora Sadake pravi raspodjelu prema potrebama i kriterijima koje ustanovljuju provjereni aktivisti na terenu Dževad Huseinović / Srebrenica i Isaković Nedžada i Vahih u Zenici. Tako da su nekima uručene novčane pomoći (najmanja je bila u iznosu od pedeset €), a, nekima opet paketi prehrambenih namirnica ili određena količina odjeće i obuće. Najvrjedniji i najobimniji projekat do sada je kupovina kuće za fam. Dževada Sijdića u Brčkom u vrijednosti od osamnaest hiljada €. A, svakako najširokogrudniji donator za ove akcije kojeg ne smijemo zaboraviti je gosp. Mihaljević iz Švedske.
Svi oni koji danas žive u komforu i izobilju, neka izdvoje poneki groš za siromašne, stare i iznemogle, jer nije isključeno da ih jednog dana ne zadesi sudbina ovih gore.
Čestitamo i zahvaljujemo se svim akterima na njihovom angažmanu.
Za više informacija, kao i da pomognete neke od humanih projekata i da izvršite uplatu posjetite .
