360 izbjeglica sa broda Ezadeen su na sigurnom, makar to nipošto nije zasluga švercera ljudima. Sirijski kapetan i posada su već davno pobjegli s broda i prepustili ga vlastitoj sudbini. Opet je talijanska Obalna straža, već drugi puta proteklog tjedna, preuzela i ovaj oronuli teretnjak koji je prije transporta izbjeglica služio za prijevoz stoke, oko 150 kilometara pred gradićem Crotoneom i izbjeglice rasporedila po prihvatnim centrima na jugu Italije.
Ali ova nova taktika je uzbunila i čitavu Europsku uniju. Već je bilo dovoljno loše što su kriminalci do sad koristili dotrajale brodice koje često nisu niti izdržale put preko Mediterana, ali korištenje teretnih brodova je svojevrsni “masovni” šverc nesretnicima koji vjeruju kako ih u Europi čeka bolja budućnost.
O brodovima se mnogo zna – ali ne i o kriminalcima
Možda se može činiti kako za beskrupulozne švercere veliki brodovi imaju nedostatak: to nije cijena jer je novac koji uzimaju nesretnicima i više nego dovoljan za takvu olupinu, nego uobičajeni registri brodova gdje se naravno evidentira i vlasnik broda. No na žalost, to nipošto nije tako jednostavno: u registru se lako može slijediti sudbina ovog teretnog broda od kako je izgrađen 1966. (u Njemačkoj!), makar je od onda šest puta promijenio ime.
Povrh toga, u općem strahu od terorističkih napada brodovi bi morali imati i AIS – Automatic Identification System, automatski uređaj koji nadzornim postajama “predstavlja” brod. Tako je poznato da je i Ezadeen prošle godine posjetio luku Midiju (kod Constanţe) u Rumunjskoj, Beirut, Dubai, opet Beirut, Dubai, Beirut, Aden, egipatske luke Suez i Port Said. U tom razdoblju je promijenio i zastavu i od Sirijskog postao brod Sijera Leonea, ali onda ovo automatsko bilježenje podataka postaje manje jasno: posljednje putovanje je počelo u Tartusu u Siriji. Od tamo je otišao u Farmagustu na Cipru kojeg je napustio 19. prosinca i punih tjedan dana bio usidren pred obalom Turske da bi 27. prosinca krenuo prema Italiji.
Brodski registri kao vlasnika vode i jedno trgovačko poduzeće iz Libanona, ali istražitelji vjeruju kako su već odavno kriminalci “preuzeli” brod. Još je mutnija prošlost broda Blue Sky M, koji je pred Italijom uhvaćen samo par dana ranije sa 970 nesretnika.
On je pak bio pod zastavom Moldavije, a novinari BBC-a su utvrdili kako su tom brodu čak i tamošnje vlasti uskratile potvrdu o tehničkoj ispravnosti prije nekoliko mjeseci i zatražile od brodovlasnika opsežne mjere za povećanje sigurnosti.
Nakon toga je brodovlasnik obavijestio službu kako povlači brod iz uporabe – dakle to je bio brod koji uopće više nije bio registriran, nego na putu da bude uništen (izrezan u staro gvožđe). A i takvih “brodova duhova” ima veoma mnogo.
Manje novaca za nadzor i manje nade za izbjeglice
Karl Kopp iz humanitarne organizacije “Pro Asyl” optužuje i politiku Europske unije za ovu novu dimenziju šverca ljudima: “To je reakcija na činjenicu da Europa nije nastavila talijansku operaciju Mare Nostrum i sada bande švercera ljudima idu novim putovima”. Doista, ova talijanska akcija pokrenuta nakon katastrofe pred Lampeduzom u listopadu 2013. je obustavljena jer Rim više nije imao oko devet milijuna eura mjesečno i od jeseni je pokrenuta europska misija Triton.
Ali postoji velika razlika između te dvije misije: Talijani su djelovali na mnogo većem području sa mnogo više brodova, tako da su mogli otkriti švercerski brod već kad je on napustio odredišnu luku. Europska misija je ograničena tek na pomorje Europske unije, što je za Koppa pravi skandal: “Svjesno su se reducirali kapaciteti spašavanja na moru, uzelo se zdravo za gotovo da će biti više mrtvih na moru i onda se tu jadikuje zbog nove taktike švercera ljudima. To je cinično!”
Gil Arias Fernández, direktor europske misije za nadzor granica Fernandez za list Süddeutsche Zeitung navodi i jednostavniji razlog, zašto šverceri sad koriste velike brodove: to nije kraj misije Mare Nostrum, nego uobičajene zimske nevere nad Sredozemljem. Bez obzira na nedostatak svakog morala i savjesti, niti švercerima ne koristi ako baš previše njihovih olupina potone prije nego što dođe do Europe, a veliki brodovi imaju mnogo veći radijus.
Gomili izbjeglica je i dalje cilj Italija, ali obzirom na zbivanja u Libiji, put do nje je sve duži.
To je važno i iz drugog razloga: stanje u Libiji, zemlji odakle su uglavnom dolazile brodice do Lampeduse, je postalo previše nestabilno i izbjeglice sve teže uopće mogu i doći do luke iz koje bi krenuli ti brodići. Ovako, nesretnici se mogu nakrcati na te teretnjake mnogo dalje od odredišta – i naravno da moraju skupo platiti taj svoj mnogo duži put. Izbjeglice svjedoče da su morali platiti i po 8.000 dolara za svoj put, za mnoge golemi imutak za kojeg su prodali baš sve što su imali. Ali naravno da je bila prava sreća da su uopće preživjeli taj put.
Naime, nedostatak velikih brodova za švercere jest i da treba koliko-toliko uvježbana posada da bi on uopće krenuo na put. Ezadeen je nakon 29. prosinca prošao između Rodosa i Krete, plovio uzduž zapadne obale Grčke da bi konačno okrenuo prema Italiji. Izbjeglice nikad nisu vidjeli lica posade – ona je cijelo vrijeme nosila maske, a ne znaju točno niti kad je ona pobjegla s broda. Brod je nastavio svoj put fiksiranog kursa na obalu Italije. Točnije, i Ezadeen i Blue Sky M nisu imali kurs u neku luku, nego na strme litice talijanske obale praktično bez ikakvog načina da itko ostane živ kad bi brod udario u obalu.
