Tiringiše landescajtung (Vajmar): „Sada u čamce ulaze i ljudi iz Nigerije i Malija. Pri tome sumnjivi dilovi sa prevoznicima znače samo jedno – kartu za smrt. Zatvaranje balkanske rute je samo pokušaj, koji, međutim, nije ni blizu rješenja izbjegličke krize. Upravo sada je potrebno da njemačka vlada u okviru EU krene jasnom linijom i pomogne državama kao što je Grčka. Jer, svako egoistično nacionalno rješenje ide nauštrb očajnih ljudi koji se hvataju za posljednju nadu – kartu za bolji život.“
Badiše cajtung (Frajburg): „Poslije zatvaranja Balkanske rute bilo je samo pitanje vremena kada će izbjeglice ponovo početi da se dave na mnogo opasnijoj ruti preko Sredozemnog mora. Ratova, kriznih žarišta i ekonomski labilnih država ima toliko da je iluzija vjerovati da zatvorene granice mogu da odvrate ljude od pokušaja da nađu sreću u Evropi.“
Švebiše cajtung (Ravensburg): „U Libiji mnoga područja kontrolišu teroristi Islamske države. Libijski političari su međusobno beznadežno posvađani; poslije svrgavanja diktatora Moamera el Gadafija, državi prijeti potpuni raspad. Ta Libija, u čijim pustinjama stotine hiljada izbjeglica čekaju da se prebace u Evropu, i u kojoj IS na obali Sredozemnog mora vrši egzekucije egipatskih hrišćana, udaljena je od Italije samo jedan sat letenja. Pored šoka zbog mogućih novih žrtava u moru, trebalo bi podržati nastojanja Nijemaca i Francuza da stabilizuju krhke države Sjeverne Afrike. Jer, bez funkcionalne demokratije u Tunisu i bez jake Libije, Evropi prijeti razvoj situacije zbog koga bi izbjeglička kriza u Turskoj mogla da izgleda kao nedjeljna šetnja.“
S dolaskom ljepšeg vremena povećava se i broj izbjeglica koje pokušavaju da uđu u Evropu preko Sredozemnog mora
Nirnberger nahrihten (Nirnberg): „Užasna situacija bez izlaza koji bi mogao brzo da se nađe: koliko god da je jasno da Evropa ne može da primi sve, jasno je i da će još više ljudi da pođe ka njoj. Šta činiti? Sporazum sa sredozemnim državama Afrike kao i pakt sa Turskom su neke ideje. To bi bila dobra ideja, ali zbog nestabilnih zemalja kao što je Libija, ona je osjetljiva i skupa: tamo je potrebno podići dostojna prihvatilišta a i stvoriti mogućnosti da se zahtjevi za azil provjeravaju – to bi možda bila šansa da se izbjegnu nove tragedije. Ali, u tom slučaju, EU bi postala zavisna od partnera koji su na planu ljudskih prava i demokratije još gori od Erdogana – to je prava dilema.“
Štraubinger tagblat (Štraubing): „Pokušaj da se zaustavi talas izbjeglica koje dolaze iz Libije, trenutno je ograničen na spasavanje brodolomnika. Za obuhvatniju misiju Evropa nema mandat, a neće ga ni dobiti uskoro. Vlada u Tripoliju je suviše nestabilna da bi mogla da dozvoli stranim mornaricama da operišu u njenim teritorijalnim vodama. Rezultat svega je premještanje krijumčara iz Turske u Sjevernu Afriku. Već danima, broj izbjegličkih čamaca se povećava – a istovremeno nanovo počinje i umiranje u talasima.“
Noje osnabriker cajtung (Osnabrik): „Izbjegličkoj krizi nema kraja: bilo je teško postići dogovor sa Turskom i zaustaviti migraciju u pravcu Grčke. Sprječavanje novih zbjegova u pravcu Italije će biti još teže. Jer, u Libiji, jednoj od najvažnijih tranzitnih zemalja u Sjevernoj Africi, vlada haos. Na njega ni nova vlada nacionalnog jedinstva nema uticaja. Nema pouzdanog partnera sa kojim bi države EU mogle da pregovaraju. Zato je veliki pitanje kada će Evropljani moći da svoje akcije u Sredozemnom moru prošire i na libijske teritorijalne vode. Do sada tamo nisu bili aktivni. A to će biti neophodno ako borba protiv krijumčara postane odlučnija.“
Vestdojče algemajne cajtung (Esen): „I proljeće je stiglo, a ljudi se dave u Sredozemnom moru. Je li neko vjerovao da će se stvari promijeniti samo ako ih gurnemo što dalje od sebe? Samo zato što problem ne osjećamo neposredno na svojoj koži? Je li neko mislio da će pakt sa Turskom i zatvaranje Balkanske rute zastrašiti one koji bježe od mnogo gorih užasa? Ne – dokle god u Siriji bjesni rat, sve više očajnika će polaziti put Evrope. Evropa, koja je kao skup egoista pokazala totalnu nesposobnost da riješi ovaj istorijski izazov, sada ponovo demonstrira da može jedinstveno da funkcioniše – kao tvrđava sa podignutim mostovima. Bravo.
