Euro gubi na značaju kao sredstvo plaćanja njemačkih izvoznika. Po podacima Saveznog ureda za statistiku u 2014. godini je još sam 62 posto poslova sa zemljama izvan Evropske unije (EU) bilo realizirano u eurima. Od 2010. kontinuirano opada udio euro-transakcija. Prije pet godina je zajednička evropska valuta bila korištena u gotovo 67 posto svih transakcija. Umjesto eura se sve češće koristi (američki) dolar. U protekloj godini je više od 26% ukupnog izvoza u zemlje izvan EU-a bilo obračunato u američkoj valuti, a u 2013. samo oko 23 posto.
(Ne)prihvaćeni euro
“Pad stope izvoznih poslova koji se realiziraju u eurima pokazuje da neki naši trgovinski partneri imaju problema s prihvaćanjem eura”, naglašava u razgovoru za DW Volker Treier, šef odjela za vanjsku trgovinu Njemačke industrijske i trgovinske komore (DIHK). I dodaje: “Nesigurnost oko ekonomskog razvoja u Evropi je glavni razlog zbog čega opada spremnost na prihvaćanje eura kao valute poslovanja”.
Na koncu neka valuta na duži rok može biti jaka samo ako ona “pokriva” jako ekonomsko područje. A Evropa se upravo u tom pogledu nalazi na raskrižju, “zato što velike ekonomske nacije poput Francuske i Italije još nisu uspjele provesti stvarne strukturne reforme”, kaže Treier. Na to ESB reagira sa sve ekspanzivnijom fiskalnom politikom, istovremeno Američka središnja banka (FED) polako signalizira da želi okrenuti leđa politici niske referentne kamatne stope. “To sve našim trgovinskim partnerima američki dolar čini trenutno atraktivnijim od eura. A uz sve imamo još i teatar oko Grčke.”
Veliki gubici malih preduzeća
Gregor Wolf iz Udruženja njemačke vanjske trgovine (BGA) naglašava još i druge negativne aspekte politike jeftinog novca za izvoznike: „Raste potreba za instrumentima kojima bi se osiguravali devizni tečajevi. Zbog nedavne drastične devalvacije eura neka su manja preduzeća pretrpjela znatne gubitke.” Istovremeno raste i samopouzdanje zemalja u tranziciji (npr. BRIC-zemlje, nap. red.). Wolf kaže kako je posljedica tog razvoja da se kod mušterija iz tih zemalja sve teže može „progurati“ ugovore u kojima se euro navodi kao sredstvo plaćanja.
Taj razvoj ogleda se u tome „da mi imamo znatan porast izvoza u zemlje u kojima se koristi dolar“, pojašnjava Wolf.
„Osjetno brži oporavak američkog tržišta u kombinaciji s manjkavim impulsima iz zemalja BRIC-a ima naravno za posljedicu da se sve više poslova sklapa na bazi dolara.“
Kratkoročno oživljavanje konjunkture i izvoza
Ni Volker Treier iz DIHK-a ne želi da ga se doživi kao notornog pesimistu: „Reći ću jasno: njemačka privreda ima velike koristi od evropske monetarne unije. U ovom trenutku je slabi tečaj eura čak i dodatni oslonac našem izvozu i konjunkturi.“
Istovremeno Treier izvoznike upozorava da se ne opuštaju zbog uslovnog rasta vlastite tržišne konkurentnosti koja je plod aktualne slabosti eura. „Time nijedan proizvod nije postao bolji, i nijedan proces u preduzeću nije odjednom učinkovitiji.
Osim toga velike oscilacije valutnih tečajeva otežavaju poduzećima proces planiranja, te utječu na porast troškova osiguravanja deviznih tečajeva.“ U anketama DIHK-a se može vidjeti da poduzetnici devizne tečajeve sve više doživljavaju kao poslovni rizik. Baš zato je i prednost kad se prodanu robu može obračunati u vlastitoj valuti“, napominje Treier.
„Euro je bio na dobrom putu da se etablira kao rezervna valuta dolaru“, kaže stručnjak Wolf s pogledom na vrijeme prije evropske dužničke krize. „Ali onaj tko pokaže tako malo odlučnosti da se učini ono što je nužno kako bi se izašlo iz krize, kao što su to pokazali Evropljani, i ko se osim toga još i na takav način odnosi prema vlastitoj valuti, taj se ne smije čuditi opadanju povjerenja i spremnosti na prihvaćanje eura.“ Cijena takve politike su, dodaje sugovornik, porast transakcijskih troškova i osjetno opterećenje na uvoznoj strani – i za potrošače i za poduzeća.
