Ramush Haradinaj ponovo je postao premijer Kosova – to je cilj koji je realizovao 13 godina nakon što je na 100 dana bio na najvišoj vladinoj funkciji. Mnogi sa skepticizmom gledaju na način kako je Haradinaj formirao Vladu. Predsjednik Vlade, kako Haradinaj voli da naziva funkciju premijera, suočiće se sa najvećim izazovima u pitanjima koja su otvorena tokom njegovog boravka u opoziciji. Kada je dobio 61 glas da postane šef Vlade, kratko je rekao – nek nam je sa srećom.
Kada je Ramush Haradinaj prvi put postao poslanik Skupštine Kosova, u novembru 2001., napisao je da raspolaže vojničkim vještinama i pohađa studije na Pravnom fakultetu. Naveo je da se bavi sportom, građevinom i obezbjeđenjem.
U stvari, Haradinaj je tokom rata bio komandant OVK-a za Operativnu zonu Dukađin, a poslije rata glavni zamjenik komandanta KZK-a. Haradinaj je odmah poslije rata, 2000. godine, osnovao Alijansu za budućnost Kosova, kojom i dalje rukovodi, uz kraće pauze zbog suočavanja sa međunarodnom pravdom, koja ga je dva puta proglasila nevinim po optužnicama za ratne zločine, piše Gazeta Express.
Tokom rata, na početku poznat pod nadimkom Smajlji, Haradinaj krajem 2004. postaje premijer, sklapajući koaliciju sa LDK-om. U to vrijeme, LDK je bila glavna politička snaga na Kosovu, dok je Ibrahim Rugova bio predsjednik.
Međutim, zadržao se veoma kratko na vrhu Vlade. Samo 100 dana. Ove dane na vrhu vlasti, AAK uzdiže u nebesa. Na hiljade puta ponovljeno je da je tokom tog vremena mnogo stvari urađeno. Ali, takođe, uz ironiju dodaje da je premijer u to vreme radio puno na Kosovu pošto nije bio u stanju da napusti zemlju, jer je bio pod lupom haških istražitelja.
U martu 2004., Haradinaj u Kancelariji premijera prima optužnicu haških tužilaca i odmah daje ostavku. U to vrijeme održao je konferenciju za medije i rekao da se još jednom žrtvuje za državu.
Porodica novog premijera dala je dva sina u borbi OVK-a. Pored toga, još jedan je ubijen poslije rata pod još nerazjašnjenim okolnostima.
Suočavanje sa komandantima iz Blaca
Ramush Haradinaj je u velikoj mjeri pokvario odnose sa ratnim kolegama koji su postali političari prilikom sklapanja koalicije sa Ibrahimom Rugovom iz LDK-a.
Sukob sa zvaničnicima PDK-a dogodio se 5. marta 2005. prilikom proslave Epopeje OVK-a.
“Poštovana porodico Jashari, poštovane porodice palih boraca…ućutite komandanti iz Blaca, ua…” eksplodirao je Haradinaj tokom govora koji je održao na stadionu u Prištini. Njegovo neprijateljstvo sa PDK-om se nastavilo i još više produbilo kada je PDK preuzela vlast i ostavila AAK u opoziciji. Od 2007. Haradinaj je počeo sa optužbama u smjeru PDK-a, Hashima Thaçija, ŠIK-a (obavještajne službe OVK-a) i Kadrija Veselija.
Malo prije poslednjih izbora, Haradinaj je ostavio iza sebe sve ove optužbe i sklopio predizbornu koaliciju sa PDK-om Kadrija Veselija, koji je predsjednika AAK predložio za šefa Vlade. Dok je bio u opoziciji Haradinaj se sukobio i sa djelom vjerskih ekstremista. Nazvao je izmetom građane Kosova koji su išli u rat u Siriju.
Haradinaj je jedno vrijeme, u opoziciji, odlučio da se udruži sa Samoopredjeljenjem, za koje se očekuje da bude stranka koja će ga najviše osporavati na vlasti. Udružio se sa Allbinom Kurtijem protiv razgraničenja sa Crnom Gorom, Zajednice srpskih opština, temama koje nisu mogle da se reše u Vladi PDK-LDK.
Predsjednik AAK, koji je u mladosti bio fizički radnik u Švicarskoj – sada gradi Vladu, nakon što nije uspio da približi LDK, sa malim brojem poslanika i čudnom podjelom vlasti.
Dobio je najmanji broj ministarstava u odnosu na ostale koalicione partnere. Upravlja samo Ministarstvom infrastrukture i Ministarstvom zdravlja.
Koliko će dugo biti na poziciji predsjednika Vlade ne zna se, jer se njegova sudbina vezuje i uz činjenicom da ni opozicija nema 61 glas. Možda čak i ispuni mandat do kraja, neobavljajući neki veliki posao upravo zbog nedostatka broja poslanika. Ali, možda i ne bude svrgnut s mjesta premijera upravo zbog nedostatka brojeva kod opozicije.