Značajan broj političkih partija oko nas istrajno zagađuju životni krajolik stotina hiljada ljudi u Bosni. Ni jedna od tih partija nema danas jasan demokratski i humanistički projekt života na ovim prostorima i razvijanje Bosne kao savremene evropske države. Sve političke opcije su parcijalne naravi i ne osiguravaju cjelovito uspostavljanje političkog sistema, jer su potaknute religijskim, velikodržavnim, hegemonijskim, ekonomskim i drugim nacrtima iza kojih se kriju kriminalne aspiracije domaćih i susjednih politika na bosanski povijesni, politički i državni prostor. Nacijski ideološki projekti nude “povratak u prošlost”, “osvetu Kosova”, “banovinsku Hrvatsku”, “homogenu Srbiju”, “istragu poturica”, etnoteritorijalizaciju, geto za cijelo “pleme”, religiju kao osnovu kulture i svakodnevnog života, sveštenika kao ključnu ličnost društva umjesto profesora i inžinjera i tako dalje. Iz tih morbidnih scenarija nacijske ideologije nestaje Bosna i ta riječ je gotovo postala zabranjena!
U posljednjoj deceniji na Bosnu je krenula nova napadačka “horda” na svim razinama društveno-povijesne zbilje, prava najezda velikosrbijanskih i velikohrvatskih projekcija, scenarija, djelovanja, obavještajno-propagandnih akcija, koordiniranih poteza, niskih udaraca i uvreda. Čini se da smo i dalje u 1990-im godinama. Ali, to je nastavak nečega što traje odveć dugo i besramno kao politika srpstva i hrvatstva spram Bosne ili, bolje rečeno, protiv Bosne. Ta monstruozna destruktivna antibosanska politika uvijek započne jezičkim iskazima i onda se objektivira u povijesnoj zbilji. Od lažne fraze “Srbi muhamedanske vere” do masovnih grobnica za muslimane (Bošnjake i Albance) prepoznatljiva je bolest zločinačkog uma. Suodgovornost snose podjednako onaj što u svome “naučnom radu” kao historičar ili antropolog negira Bosnu i narod Bošnjake i onaj što izvršava suludu naredbu o egzekuciji hiljada ljudi u Podrinju, dolini Sane i Krajini, Hercegovini, Posavini ili u zapadnom Sandžaku. Ne postoji objektivna hegemonijska nauka!
Mjera bosanskog političkog uma mora biti Bosna kao preduslov svih preduslova, apriori svake politike i postojanja. Svi oni koji negiraju Bosnu su neprijatelji Bosne i treba ih tretirati kao državne neprijatelje. Oni koji to ne priznaju i ne shvataju vrlo su naivni i ponovo bi mogli biti lagan objekt zločina i progona. Ono što se iskazuje u jezičkom obliku kao neki performativni čin, vrlo lahko postaje praktički izvedeno uz pomoć militarnog mehanizma, vojske i policije. To smo već naučili i to piše u presudama Haškog tribunala za genocidnu tvorevinu na tlu Bosne. J. L. Austin, pa onda J. R. Searle, H. P. Grice i L. Wittgenstein, razvijaju teoriju o govornom činu (speech act) koja pokušava cijelu jezičku djelatnost predstaviti kao djelatnost koja je usmjerena “postizanju odgovarajućeg učinka”.
Svoje prave namjere i populističke poglede na svijet pokazuju iz vrha hrvatske države, njezin aktualni predsjednik Milanović, koji je nastavio sramne promašaje svoje prethodnice, dodjeljuje odličja ljudima za kojima traga tužilaštvo Bosne i Hercegovine. Dvadeset i pet godina poslije rata on dodjeljuje odličja vojnim i policijskim jedinicama hercegbosanske ratne tvorevine. Na taj način Milanović pomaže oživljavanje leša tzv. Herceg-Bosne i ideje o “hrvatskoj teritoriji u Bosni” – što je, ustvari, bio pravi smisao osnivanja HVO-a. To je direktna podrška velikosrbijanskom projektu stvaranja “srpske teritorije” na tlu Bosne, odnosno provođenje dogovora Miloševića i Tuđmana o razgraničenju srpstva i hrvatstva na teritoriji Bosne. Time se opasno poništava BOSANSKA NACIONALNA/DRŽAVNA TERITORIJA i nestaje Bosna i bosansko pred etničko-religijskim teritorijalizacijama susjednih nacijskih projekcija.
Nešto je bolesno, neljudsko, nehumano u politikama srpstva i hrvatstva koje slave vlastite zločine nad drugima i pripremaju se za nove! I jedini i drugi prizivaju Boga i zaklinju se u Njegovo ime. Na sve strane poje popovi! Šta je to provalilo iz tih susjednih naroda? Zar je fašizam i nacionalizam ideologija budućnosti, mira i spasenja? Dok muslimani pjevaju ilahije i pjesme o ljubavi, miru i ljudskom dostojanstvu oko njih se pjevaju prijeteće pjesme o novim zločinima i ponavljanju Srebrenice i Vukovara! Uvijek je naivnost ostavljala prostor za budale. Inspiratori i stvaraoci genocida nad Bošnjacima besramno i monstrumski traže novce za svoju ulogu “stvaralaca” genocidnog entiteta. U krvavoj srednjovjekovnoj velikosrpskoj ludnici poništeni su svi ljudski kriteriji i treba biti oprezan.
Dva nacionalizma, pomućenih svijesti i zagrobnih glasova, poručuju s Knina i iz Rače da “stvar” još nije završena. Još nisu svedeni računi dvadeset i pet godina poslije okončanja rata! Tu nema zaborava, nema oprosta, nema kraja. Tu je borba do sudnjeg dana! Ponovo preko Bosne varniče opasni pokliči, srceparatalni govori očeva i voždova naroda koji se tope u globalizacijskim procesima pozivaju se na svete tekstove da bi opravdali svetost mrtvih i onih koji su dali svoje živote za vječnu “naciju” pod herojskom komandom generala koji su uglavnom osuđeni ratni zločinci! Pa, kuda će odvesti taj bolesni nacijski košmar krda u agoniji kvazi-povijesti. Na sredini mosta u Sremskoj Rači, na rijeci Drini, simbolički susret Vučića, predsjednika Srbije i Dodika, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine i glasnogovornika samozatajnog Aleksandra, ukazuje na “sjedinjavanje” dva navodna dijela srpskog naroda, nepriznavanje državne granice Bosne i Hercegovine, nepoštivanje evropskog poretka EU i svjetskog poretka UN. Cjelokupni performans ima cilj da kaže da je Srbija objedinila “svoj” narod u jednu državu. Doduše, Hrvatsku su prije 25 godina hrvatski Srbi napustili, gdje su se bili pobunili i napravili svoju para-državu tzv. Republiku Srpsku Krajinu koju je Milošević ostavio kao stare cipele na drumu. Još ne znamo zašto je ostala na tlu Bosne tvorevina koje se zove “RS” (republika srpska), kao entitet u sklopu Bosne? Zašto je Armija Republike Bosne i Hercegovine zaustavljena u oslobađanju Bosne od Karadžićevog režima? S druge strane, predsjednik Hrvatske Milanović dodjeljuje odličja brigadama HVO-a iz Bosne i time potvrđuje da su one, ustvari, bile pod vrhovnim zapovjedništvom Zagreba, odnosno, predsjednika tadašnje Hrvatske Franje Tuđmana. Pa oni sami priznaju direktno ušeće u ratu u Bosni! Šta znači odlikovati ljude osumnjičene za ratne zločine i slaviti ih kao heroje?
Dakle, sve su maske pale na balu vampira propalih osvajačkih projekata iz devedesetih godina! To znači da se mora postaviti pitanje o Predsjedništvu Bosne i Hercegovine u kojem sjedi glavni negator države. Protiv te bolesne političke patološke situacije se glas normalnih mora podići do neba! Bošnjački mazohizam se mora okončati za sva vremena. Povijest balkanskih prostora nije naklonjena naivnim sanjarima i slijepim etno-religijskim demagozima koji ne vide da se nastavlja bolesni napad na Bosnu.
Već neko vrijeme je sasvim jasno da su srpski i hrvatski nacionalisti napustili Dejtonski mirovni sporazum. To je zvono za uzbunu normalnim Bosancima! Srpski nacionalistički lideri neprestano “entitet” nazivaju “republikom” i to – srpskog naroda. Govore o dvije “srpske države”! Oni se ponašaju prilično neodgovorno i destruktivno kako po ‘svoj’ narod, tako i po druge, kao da više niko ne postoji u prostoru i vremenu pored njih. Oni to ponavljaju kao laž koja će vremenom postati “srpska istina” i u koju bi srpski narod treba povjerovati. Onda će, tokom vremena, ponovo neki novi J. Cvijić i M. Ekmečić sve to proglasiti srpskim narodom i srpskom zemljom. Nad sudbinom naroda bdiju sveštenici, vladari i nekoliko vojnika – pa to je srednjovjekovna scena! Patrijarh SPC Irinej prigovara Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj što nije zaštitila hrvatske Srbe, što je šutila dok su ih progonili i ubijali! Gotovo da se ne povjeruje vlastitim očima i ušima šta govore ljudi koji su navodno svoje živote posvetili Bogu i pravdi među ljudima. Sadašnjem broju Srba u Hrvatskoj svoj doprinos je dao i sam Vučić, kao sljedbenik politike Slobodana Miloševića i V. Šešelja, svojim ratno-huškačkim govorom u Glini svega par mjeseci prije vojno-redarstvene akcije Oluja. Zar je usud na Balkanu da retardirani likovi vode brigu o naciji kao da se radi o prašumskom plemenu koje nikada nije vidjelo druga plemena? Desničarski fašistički pokreti ustaša i četnika izgledaju kao “normalnost” koja ide uz srpske i hrvatske nacijske politike u zadnjih trideset godina! Vučić i Milanović, nažalost, vraćaju povijesni proces u 1990-e godine i pokazuju da ne znaju šta dalje i da nemaju nikakvu prosperitetnu viziju budućnosti – oni se ne mogu odlijepiti od Miloševićevih i Tuđmanovih političkih ideja prema Bosni bez obzira što pripadaju drugim političkim opcijama.
Ono što je izgledalo kao science fiction nekada postalo je realnost naših života. Retrogradni i ograničeni ljudi upravljaju našim sudbinama prema vlastitim patološkim slikama svijeta. To je aktualni horor povijesti koja je zasjenila suvremenost, odnosno provincijalna balkanska hegemonija raspamećene distopije nacijskog užasa i nemorala. Pritom, Beograd i Zagreb ne bi trebali da zaborave da Bosna nije “failed state”, da bosanski narod svih vjera, oni koji su odani svojoj državi Bosni, već odavno ne spavaju!
Bosnu ima ko da brani još su živi Kotromani!!!
