Ahtar Mohamed se suočio sa odlukom o životu ili smrti: ili da njegova porodica gladuje ili proda svoju bebu, piše Radio Slobodna Europa.
Farmer iz sjeverozapadne afganistanske pokrajine Badgis je izgubio ono od čega je živio tokom najveće suše u Afganistanu od kada se pamti.
Bez mogućnosti da uzgaja usjeve da bi hranio svoju porodicu i opterećen dugom, njegova porodica je prvo počela da preskače obroke.
Potom je prodao svoje tri ovce. Onda je Muhamed nerado donio najtežu odluku svog života.
“Bio sam primoran da prodam svoju kćerku”, kaže Mohamed. “Nisam imao novca, i morao sam da hranim svoju porodicu. Ja sam to učinio zbog gladi.”
Mohamed, koji ima 30 godina, rekao je da je prodao svoju dvogodišnju kćerku za 150.000 afghanija (oko 2.000 dolara) kupcu kome ne zna ime. Sačuvao je drugo dijete, četvorogodišnjeg sina.
Za sada, Mohamed još uvijek može da provodi vrijeme sa svojom kćerkom, crvenokosom djevojčicom koja nosi pocijepanu tradicionalnu odjeću. Od kupca je dobio pola novca i predat će je kad dobije ostatak novca u narednih nekoliko sedmica.
“Moja jedina opcija je bila da prosim na ulici”, objašnjava Mohamed, obučen u crvenu kapicu i smeđu odjeću. “Ali i tada, to ne bi bilo dovoljno.”
“Prodali smo je u ovom kampu”
Agencija UN-a za djecu UNICEF je saopćila da je najmanje 161 dijete starosti od jednog mjeseca do 16 godina bilo zaručeno ili udato u zamjenu za miraz, ili su ih roditelji prodali od jula do oktobra u provincijama Badgis i susjednom Heratu. UNICEF je rekao da roditelji koriste novac za otplatu dugova ili kupovinu hrane.
Zakonski dozvoljena dob za brak za djevojčice je 16, a za muškarce 18 godina, ali je dječji brak uobičajen u ruralnom Afganistanu.
UNICEF je rekao da je praksu dječjih brakova i prodaje djeteta, koja nije neuobičajena u najsiromašnijim i konzervativnijim područjima zemlje pogođene ratom, pogoršala razorna suša.
UNICEF kaže da je ove godine oko 223.000 ljudi prognano iz svojih kuća u zapadnim provincijama Herat, Badgis i Gor.
Mohamed Hanif je još jedan stanovnik kampa pored Herata. On takođe kaže da je bio prisiljen da proda svoju petomjesečnu kćerku kako bi osigurao opstanak njegove porodice.
Hanif, poljoprivrednik iz Badgisa, kaže da je bio prisiljen da napusti svoj dom i zatraži sklonište u logoru u Heratu zbog razarajuće suše. Izgubio je i svoje usjeve i život.
Prodao je prije nekoliko mjeseci jedinu kćerku za 120.000 afghanija (oko 1.600 dolara). Njegova kćerka će ostati s njima sve dok kupac ne isplati sumu u potpunosti, kaže on.
“Ona je rođena u ovom logoru i prodali smo je u ovom kampu”, kaže Hanif, dok sedi u malom šatoru sa suprugom koja zbrinjava dete koje je obmotano prljavom dekom.
“Da li sam imao izbor? Ti mi reci”, dodaje Hanif.
“Odustajanje od jednog ili više djece’
Odjeljenje za izbjeglice i repatrijacije kaže da skoro 12.000 porodica koje su napustile svoje domove žive u nehumanim kampovima izvan glavnog grada istoimene provinciji. Mnogi su se preselili tu iz sjeverozapadnog Afganistana jer je lakše pristupiti pomoći i uslugama.
“Imamo 11.954 porodice koje su ovdje registrovane u Heratu”, kaže Abdul Hamid, šef kancelarije. “Ovim porodicama smo dali šatore, odjeću, posuđe i hranu.”
Međunarodne i lokalne humanitarne organizacije distribuiraju hranu, vodu i deke. Ali stanovnici kažu da mnogi od njih još nisu dobili pomoć.
Mohamedova porodica živi proteklih nekoliko mjeseci u logoru za interno raseljena lica izvan Herata koji raste iz dana u dan i gdje su po kamenitoj pustinji razbacani šatori.
“Mi smo ovdje posljednjih pet mjeseci i vlada nije učinila ništa da nam pomogne”, kaže Mohamed, koji živi sa svojom suprugom, djecom i starim ocem u šatoru napravljenom od prljavih ploča od plastike.
“Neke porodice su bile primorane da naprave težak izbor između podvrgavanja cijele porodice gladovanju ili odustajanje od jednog ili više djece kroz udaju ili ropstvo povjeriocima“, rekla je Alison Parker, UNICEF-ov šef za komunikacije, na UN-ovoj konferenciji o Afganistanu u Ženevi 27. novembra.
Suraja Pakzad, koja je na čelu “Glas žena”, nevladine organizacije sa sjedištem u Afganistanu, izjavila je da je došlo do očiglednog porasta broja porodica koje prodaju djevojčice.
“To je vrlo, vrlo šokantno”, rekla je Pakzad, govoreći 27. novembra u Ženevi.
“Djevojčice starosti između 8 i 12 godina prodaju se starcima kako bi riješile ekonomske probleme … svojih porodica”.
