Postoje osnovane sumnje da uzorak sjemene tačnosti za vještačku oplodnju može da se kupi za stotinak evra, pišu Novosti. Zakon ne dozvoljava tu vrstu trgovine.
Srbija još nema banku polnih ćelija. Njeno osnivanje predviđeno je Zakonom o biomedicinski potpomognutoj oplodnji, otvaranje je najavljeno prije tri godine, ali kako stvari stoje, skorije neće biti novca za to.
Međutim, postoje sumnje da se ovom “robom” trguje nelegalno. Uzorak sperme, navodno se, na crnom tržištu prodaje za 50 do 100 evra, a nakon analiza se radi inseminacija zainteresovanim ženama.
Stručnjaci procjenjuju da se u našoj zemlji sa sterilitetom bori oko 300.000 parova, a da je u čak 10 odsto slučajeva uzrok nedostatak jajnih ćelija ili spermatozoida. Banka bi vjerovatno mnogima riješila problem.
Da u našoj zemlji ima mnogo zainteresovanih, pokazuje statistika, činjenica da žene i po sedam puta pokušavaju vantjelesnu oplodnju, ali i sve češće turističko-medicinske ture do Češke, Mađarske ili Slovenije, gdje banke polnih ćelija već postoje, a ovi zahvati rade se veoma uspješno.
Ne čudi onda što su, možda u očajanju, pojedini parovi i kod nas potražili rješenje u kupovini polnih ćelija na crnom tržištu.
“Nedavno sam išao na rutinsku kontrolu na bakterije, hlamidiju posebno i tražio sam da mi urade spermogram i potvrdu da mogu da imam djecu,” priča dvadesetosmogodišnji M. S. “Kada sam dobio rezultate, bio sam srećan jer je sve bilo sjajno, ali sam bio šokiran kada mi je u čekaonici prišla djevojka i pitala da li sam zainteresovan da uzorak svoje sperme prodam i da će me ona uputiti gdje da odem, a da ću fino da zaradim. Odbio sam i pobjegao glavom bez obzira. Zgrozila me je i sama pomisao da bih mogao biti otac nekog djeteta koje nikada neću vidjeti!”
Iako smo u većini beogradskih privatnih ginekoloških ordinacija čuli da ne znaju ništa o tome, ginekolog dr Dušan Protić tvrdi da među ljekarima iz ove profesije već odavno kruži priča da postoje mladići koji daju svoju spermu kao donori.
“Čuo sam da se to radi, pa čak i da je neki cjenovnik od 50 do 100 evra po uzorku,” kaže dr Protić. “Kod nas zakon ne dozvoljava da se sperma prodaje, ali više sam puta u praksi imao slučajeve da mi dolaze parovi koji ne mogu da imaju djecu i raspituju se za davaoce. Pamtim jedan par, gdje je problem bio kod muža u vidu sperme lošeg kvaliteta i oni su tražili nepoznatog davaoca. Navodno, smatrali su da je uzorak od bilo kog prijatelja preveliko opterećenje.”
Velika želja za potomstvom dovodi i do potpuno iščašenih situacija, pa je tako bilo slučajeva da snaja bude oplođena sjemenom svog svekra. A kad su u pitanju muške polne ćelije, godine često nisu bitne za kvalitet sperme.
“Muškarac ima tu sreću da može do zrelog doba da bude plodan, pa i cijeloga života,” kaže dr Protić. “Međutim, začudi koliko mladog svijeta ima strašnih problema. Dođe mladić, jak, prav, sportista, ne pije, ne puši, očekuješ da neće biti nikakvih problema, a bude sasvim suprotno. Sa druge strane, neugledni, mršavi, bez mnogo brige o zdravlju često imaju odličan kvalitet. Od 20 analiza, 19 ima neki problem – ili smanjen broj spermatozoida, ili nedovoljna pokretljivost, pa čak i potpuni izostanak polnih ćelija.”
Istraživanja pokazuju da je kvalitet sperme danas višestruko lošiji nego kod muškarca prije pet decenija. Mnogo je faktora, posebno sve većih civilizacijskih tehnoloških napredaka koji su doveli do toga.
“Mi smo mala zemlja i za posljednjih deset godina nas je manje za 300.000, ako nam još, kako najavljuju, uvedu i genetski modifikovanu hranu, biće još lošiji odnos prirodnog priraštaja,” upozorava profesor doktor Nebojša Radunović. “Kada bi do ušiju i svesti onih koji o tome odlučuju došla informacija da je “genetski modifikovana hrana i brojni endokrinološki distruktori jednako sterilitet”, možda bi se stvari u budućnosti mogle drugačije odvijati. To je velika prijetnja našem potomstvu.”
Dok je sa jedne strane jasno da dolazak do potomstva ovakvim stranputicama zakona proizvodi moralne dileme, oni koji godinama bezuspješno pokušavaju da dobiju djecu, očajni, umorni, ojađeni, vjerovatno imaju drugačije verzije etike.
U Srbiji 300.000 parova ima problem sa sterilitetom
U Srbiji oko 300.000 parova ima problem sa sterilitetom, 600 parova čeka na vantjelesnu oplodnju, a 10.000 parova ima problem sa nedostatkom polnih ćelija. Za posljednjih pet godina o trošku osiguranja 3.500 parova se liječilo od steriliteta, a vještačkom oplodnjom rođeno je više od 1.000 beba.
U inostranstvu donirana jajna ćelija, oplodnja i zamrzavanje preostalih embriona košta oko 4.000 evra, uzorak sperme je do 200 evra. Sperma i jajne ćelije iz javne banke dobijale bi se besplatno.
Banka polinih ćelija košta 2,5 miliona evra
Iz Ministarstva zdravlja nedavno su rekli da ove godine nisu mogla da budu izdvojena sredstva za osnivanje banke polnih ćelija, za nabavku potrebne opreme, ali da bi u budžetu za sljedeću godinu moglo da se nađe mjesta i za to.
Banka bi trebalo da bude otvorena u nekoj od ustanova koje se bave vantjelesnom oplodnjom. Donori neće imati nikakvu novčanu nadoknadu za to, već povlastice poput dobrovoljnih davalaca krvi.
U pojedinim zemljama donori mogu da se biraju po boji očiju, kose, tena, visini ili težini. A ima zemalja koje dozvoljavaju da žene postanu majke i bez partnera. Za čitav projekat potrebno je oko 2,5 miliona evra.
