Smrt Dijega Armanda Maradone i dalje je glavna tema u argentinskim medijima, a list “Clarin”, koji je prvi objavio informaciju da je Maradona preminuo, donosi i detalje o posljednjim trenucima legendarnog fudbalera.
– U svojim posljednjim danima miješali su se trenuci sreće sa bijesom i onim demonima koji su ga uvijek pratili. Usamljen. Tužan. U zamci njegovih demona. Tako je umro Dijego Maradona – počinje tekst “Clarina”, koji otkriva kako su izgledali posljednji dani Dijega Armanda Maradone, od momenta kada je bio u bolnici zbog operacije hematoma na mozgu.
Dok je bio u bolnici, nekoliko dana prije smrti, dok je čekao otpust poslije operaciji na klinici Olivos, Maradona je zamislio plan bijega između sna izazvanog sedativima. Zamolio je da razmjeni odjeću sa osobom koja je brinula o njemu u namjeri da pobjegne iz sobe. Međutim, uslijedilo je odbijanje, a Dijego je već tada otkrio da je umoran od života.
Svi koji su ga posjećivali u posljednje vrijeme, saglasni su da je Dijegu dosadilo da bude Maradona i svega što ga je okruživalo zbog toga što je Maradona. Želio je da uživa u jednostavnim stvarima, koje su u suprotnosti njegovom stalnom životu rok zvijezde.
Posljednjih mjeseci Maradona je imao nutricionistički plan kojeg se držao, uz veliku dozu vitamina i proteina. Međutim, pred svoj 60. rođendan, odlučio je da napusti taj plan. Na rođendan je koristio alkohol i lijekove za smanjenje bolova. Imao je bolove duše i tijela.
Šezdesete su za njega bile veoma teške. Bio je tužan i sam. Previše su mu nedostajali roditelji. Smrt Dona Tote 2011. i Don Dijega 2015. godine, ostavili su ga bez roditelja i bezuslovne ljubavi i iskrene podrške koju je imao samo od njih. Želio je da okupi svu svoju djecu. Imao je 5 priznatih, i troje na Kubi o kojima je pričao drugoj djeci, a čiji identitet još nije poznat.
Otpušen na kućno liječenje
Hospitalizacija u kućnim uslovima bila je odluka koju je donio Maradona. Ostaje pitanje da li je ona bila najbolja opcija. Postojala je opcija i odvođenja na kliniku za odvikavanje, ili na iznuđenu neuropsihijatriju, ali Dijego je bio svjestan, autonoman i mogao je sam da odluči. I odlučio je.
Maradona je otpušten kući na liječenje, uz napomenu da mora da ima pažnju i nadzor od 24 sata. Tamo su članovi porodice i prijatelji koji su brinuli o njemu pokušali da ga zadrže u životu. Ali, Dijego je bio nezadrživ, kao i na fudbalskom terenu.
Tako je i svog posljednjeg ljekara, Leopolda Lukea, koji ga je operirao nekoliko sedmica prije smrti, izbacio iz kuće kada je ovaj došao u posjetu kod njega. Bilo je to na dan kada je Maradona preminuo.
Kada je Luke došao kod Maradone prilikom njihovog posljednjeg susreta, zatekao je Dijega u krevetu. Pozvao ga je da ustane. I ustao je, ali da ga izbaci. Čak je i zaprijetio da će ga udariti ako odmah ne ode. Pokušao je i da mu lupi šamar.
Zaključan u svoje duhove
Posljednje dvije sedmice Maradona je prolazio kroz prave emocionalne tobogane. Prvi dani posle otpuštanja iz klinikke Olivos bili su dobri i ohrabrujući. Izgledao je voljan da promijeni svoje navike u skladu sa željama svog naroda. Izgledao je sretno što je uspio da okupi porodicu, čak i po cijenu tog hematoma u glavi zbog kojeg je morao na operaciju.
A onda su se vratile proturječnosti… Nezadrživa želja da opet bude Maradona. Dijego dobre namjere, želeći da se izvuče, postao je Maradona bijesa, Maradona neizlječive usamljenosti. Maradona koji je bio uvjeren da je ono što radi najbolje i koji nije želio pomoć. Maradona koji nije mogao da ugasi svoje demone.
S vremena na vrijeme se pojavio i njegov karakterističan smisao za humor, koji bi se pojavio zbog brige porodice o njemu, ali ni to nije dugo trajalo. Posljednjih sati Maradona je bio tužan i zaključan u svoje duhove.
Nije htio nikoga da vidi. Otišao je na spavanje tužan i nervozan. To je bila posljednja slika živog Maradone. Više se nikad nije probudio.
Njegovo srce prestalo je da kuca u snu, a istraga će otkriti da li je bilo propusta medicinske sestre koja je trebalo da brine o njemu 24 sata, ili jednostavno Dijegu nije bilo pomoći.
