Tokom decenijske vladavine njenog supruga, Markovićka je koristila državne resurse, a prije svega Državnu bezbjednost, da se razračuna s političkim protivnicima, partijskim saborcima za koje je smatrala da su joj okrenuli leđa, ali i sa svima koje je doživljavala kao izdajnike.
Naređenja je, tvrde upućeni sagovornici iz njenog i Miloševićevog okruženja, izdavala lično, ljudima od povjerenja.
Neki sa spiska, poput Vuka Draškovića, samo su čudom uspjeli da prežive, dok drugi jednostavno nisu stigli na red i to im je sačuvalo glave.
O brutalnosti sa kojom se Markovićka razračunavala sa protivnicima svjedoči i službena bilješka iz 1999. godine koju su objavili mediji. Iz nje se vidi da je birala neke određene datume, posebno pravoslavne praznike (pošto je otvoreno mrzila Crkvu) da izda naređenje za nečije ubistvo.
Nekadašnji obaveštajac Božidar Spasić ističe da je Mira imala preveliku želju da komanduje šefovima službe bezbjednosti i policije.
– Znala je da su te službe moćne i da mogu da ubijaju na odgovarajući način. Ne samo kada im direktno to naloži već i kada pokaže određene nesimpatije prema određenim osobama, pa da poltronski izvršioci iz službe to njoj učine kao plezir, kojem se ona nikako ne bi protivila – tvrdi Spasić.
On kaže da je Markovićeva sa posebnim razlogom bila sklona fizičkom uklanjaju ljudi, a ne političkom.
– To je sklonost onih osoba koje su željne osvete. Vrhunac njene osvete je bilo ubistvo Ivana Stambolića. Mira se nije smirila dok njega nije likvidirala, a nakon toga ona više nije imala motiv da neutrališe određene ljude. To se vidi i po tome što je Stambolić poslednji u ovom nizu – ističe Spasić.
Kako mediji navode, na spisku su bila sljedeća imena:
– Radovan Stojčić Badža
– Zoran Todorović Kundak
– Pavle Bulatović
– Živorad Žika Petrović
– Slavko Ćuruvija
– Ivan Stambolić
– Vojislav Šešelj
– Zoran Đinđić
– Radovan Karadžić
– Vuk Drašković
– Danica Drašković
– Milan Martić
– Biljana Plavšić
