Rješenje – razvojna pomoć za Balkan
List Velt piše o njemačkoj „debati o tome kako rasteretiti sistem dodjele azila“ i inicijativi ljevičarskog premijera savezne pokrajine Tiringije Boda Ramelova o ciljanoj razvojnoj pomoći balkanskim državama. Njegova ideja je da Njemačka, zajedno sa državama bivše Jugoslavije koje još nisu članice EU kao i Albanijom, sklopi specijalne sporazume o takvoj pomoći. Prema konceptu ovog političara, takvi sporazumi bi trebalo da regulišu i ekonomske razvojne perspektive kao i obrazovanje mladih i „radne migracije“. „Evropa ne može sebi dozvoliti države siromaštva na svom obodu“ a „balkanskim državama su potrebni prosperitet i evropska perspektiva“, kaže Ramelov i dodaje da „je sadašnja debata apsurdna, jer moramo rješavati probleme koji uošte nisu smjeli da nastanu“.
Thaçija “sustiže mračna prošlost”
Isti list se u jednom drugom članku bavi ličnošću Hašima Thaçija i zove ga „jakim čovjekom Kosova“, koji „sa Briselom pregovara o približavanju EU a istovremeno mu prijeti optužnica za ratne zločine“. Naslov članka glasi: „Njegovo borbeno ime je bilo Zmija“. „Da bi zaobišla prepreke, zmija – vijuga. U mitologiji je opisana kao opasno biće sa rascijepljenim jezikom i sposobnošću da odbaci staru kožu kako bi se pojavila sa novom, kao da je ponovo rođena. Za vrijeme rata na Kosovu, tadašnji vođa pobunjenika Hashim Thaçi je imao borbeno ime Zmija, jer nije htio da ostavlja tragove. Sada, 16 godina po završetku rata, sustiže ga mračna prošlost.“
Autor teksta Enver Robeli piše da je međunarodno pravosuđe bacilo oko na Tačija zbog optužbi za ratne zločine nad Srbima, Romima i albanskim kolaborantima – a govori se čak i o trgovini organima. Poslije odluke o formiranju Specijalnog suda u Prištini, „glavno pitanje među lokalnim političarima, diplomatama i prekaljenim pripadnicima tajnih službi glasi: da li se i Thaçi, raniji politički komesar OVK, nalazi među optuženima?“ – Optužbi protiv njega ima mnogo, a dosad nije ništa dokazano, prenosi autor članka i navodi više problema sa kojima Kosovo mora da se izbori: gotovo pola miliona Albanaca mlađih od 25 godina je nezaposleno, a tržište rada gotovo ni da ne postoji. „Da bi spriječili da se socijalni mir raspadne, vlastodršci su odobrili otvaranje više od 30 privatnih univerziteta kako bi mladi bar imali neku zanimaciju u slobodnom vremenu.“
„Javni zdravstveni sistem je pred kolapsom, a zato domaći ljekari, turski medicinski avanturisti i makedonski delinkventi smiju da otvaraju privatne bolnice. Situacija sa pravosuđem je beznadežna. Nijedan domaći sudija nema hrabrosti da pokrene postupak protiv političara visokog ranga kao što je Thaçi. Međunarodno pravosuđe se nalazi pred brdom od gotovo 400.000 neobrađenih sudskih slučajeva. A Euleks koji bi trebalo da pomogne Kosovu u formiranju policije, pravosuđa i uprave, i sam je optužen za korupciju.“ Kao dalji problemi se navode i zaštita svjedoka, te misteriozna umiranja svjedoka pred njihovo davanje iskaza na sudu; ali, Thaçi i dalje važi kao partner Zapada, koji situaciju drži pod kontrolom, pregovara sa Srbijom o normalizaciji odnosa i pravi ustupke koji bi od Kosova trebalo da naprave funkcionalnu državu.
Crna gora ne zna šta hoće
Dnevnik Frankfurter algemajne cajtung se bavi turizmom u Crnoj Gori i prenosi da ta zemlja „ima problem sa sve manjim brojem turista iz Rusije i sa skravljenjem sopstvene obale – rješenje bi mogao da pruži planinski turizam“. „Po tradiciji, Rusi čine trećinu gostiju. Ali, njima trenutno ne ide dobro. Cijena gasa je pala, rublja je izgubila vrijednost, Zapad kažnjava Moskvu sankcijama. Crna Gora im se pridružila iako nije učlanjena u EU. Time je navukla na sebe gnjev Kremlja, koji je od Rusa zatražio da godišnji odmor provode kod kuće. S druge strane, piše novinar Kristijan Gajnic, crnogorska obala je zagađena divljim deponijama a ponegdje se kanalizacija iz obližnjih kuća izbacuje direktno u more. Sve više turista se interesuje za crnogoske planine, za sjeverne predjele države. No, problem sa Crnom Gorom je još uvijek u tome što ona „ne zna šta hoće: otmjene turiste ili one koji dolaze u spavaonice? Turizam plaža, kulture ili ekologije? Pri tome ljepota zemlje treba da se unovči a ne da se uništava…“
EU “ostavila Makedoniju na cjedilu”
U frankfurtskom listu je objavljen i kratak članak o tome „kako Makedonija od EU traži pomoć zbog krize sa izbjeglicama. Makedonski ministar unutrašnjih poslova Mitko Čavkov je za ovaj list rekao da je obaveza EU da pomogne njegovoj zemlji, jer je problem uvezen iz jedne zemlje EU. Otkako su makedonske vlasti počele da registruju izbjeglice pristigle iz Grčke. Skoplje smatra da ga je EU ostavila na cjedilu, a Čavkov je iznio teške optužbe na račun Grčke: odatle se izbjeglice autobusima prevoze do granice sa Makedonijom, a grčke vlasti uopšte ne žele da komuniciraju o tome. Jedan visoki saradnik Čavkova je kao apsurdnu označio situaciju u kojoj ljudi iz EU masovno stižu do Makedonije, a s druge strane, EU traži od Srbije da spriječi dalje putovanje tih ljudi u zemlje kojih žele da se domognu.“
Hrvatska na jednoj nozi
Švajcarski dnevnik Noje cirher cajtung bavi se – Hrvatskom. U tekstu pod naslovom „Hrvatska – jedna jednonoga privreda“ podsjeća se da u toj zemlji poslije prijema u EU nije zabilježen ekonomski prosperitet i da se tek sada razaznaju prvi znaci poboljšanja. „Tako je ona u prvom kvartalu ove godine našla put iz recesije, a polazi se od toga da će njena privreda prvi put poslije 2008. zabilježiti blagi rast. Ali, očekivani plus je na granici stagnacije […] Jedini uspješan izvozni sektor je i dalje turizam u to zahvaljujući adutima koje je Hrvatskoj poklonila priroda […] Ta država je profitirala od političkih i ekonomskih nereda u Grčkoj, Turskoj i Sjevernoj Africi, privukavši goste koji nisu htjeli da posjete te regije.“
„No na jednoj nozi se ne može stabilno stajati. To važi za hrvatsku privredu koja je u nezdravo velikoj mjeri zavisna od turizma. Oko 13 odsto bruto društvenog proizvoda donosi turistička branša – to je mnogo veći udio nego u Grčkoj (7%), Kipru (7%), Turskoj (5%) ili Italiji (4%) […] Uspjeh turizma ne prati tržišna privreda. Nezaposlenost je konstantno visoka – 15,3% u junu – u okviru EU je veća samo u Grčkoj, Španiji i Kipru. Osim toga, mnoga domaćinstva su zadužena – ima oko 80.000 ljudi koji su podigli devizne kredite. Ti krediti su najčešće povezani sa švajcarskim francima ili dolarima, rate za otplatu su se usljed korekcije kursa švajcaskog franka povećale a to je smanjilo potrošnju.“
