Prizrenski taksisti u kolektivnoj depresiji!

Jedan savremeni grad, sa bogatom historijom, prepun starih kulturno-historijskih spomenika te tradicijom i kulturom kao i  multietničkom skladu svih njegovih žitelja iz bilo koje zajednice a po kojoj je poznat širom svijeta, svakako, je Prizren koji trenutno broji preko 200.000 stanovnika sa okolinom.

No, u zadnje vrijeme, tj. posljednjih godina naglo je porastao broj taksista, bilo onih koji rade profesionalno u taxi-firmama, bilo onih koji rade na divlje, a kojih ima puno više, sveukupno oko 500, što je ogromna cifra za toliki broj stanovništva jer ih ima, maltene, na svakom ćošku u gradu, narodski rečeno.

U posljednjih nekoliko godina posao taksistima naglo opada zbog pojave gradskog privatnog preduzeća koji svojim autobusima kojih ima desetak, polako preuzima primat jer su i jeftiniji i udobniji, a za ovih par godina rada nijednom nije bilo incidenata, što je, svakako, za respekt. Uzmimo primjer da je vožnja gradskim autobusom koji kruži po gradu pa čak i obilazi obližnja sela košta samo 50 centi, dok je samo start u taksiju 1,50 eura što u ovo vriijeme ekonomske krize mnogi ne mogu priuštiti. Dakle, ako želite ići do nekog hiper-marketa ili iz jednog kraja grada u drugi sa taksijem će vam trebati najmanje 3 eura, a sa gradskim autobusom, kako smo istakli, samo 50 centi.

I dok većina naših sugrađana ističe da je vožnja gradskim autobusima prava stvar pitali smo par prizrenskih taksista šta oni misle o ovoj pojavi. Tako Šefket K., taksista iz obližnje Suve Reke a koji radi u Prizrenu, između ostalog, ističe:

“Iako sam inženjer elektrotehnike a u mojoj struci se ne mogu zaposliti, radim kako taksista već petu godinu jer moram prehraniti porodicu. Posla ima sve manje jer nas ima previše, bilo onih koji rade u zvaničnim taxi-udruženjima ili onih koji rade na divlje. Imam svoj automobili to je u neku ruku povoljno jer ako radite za taxi-udruženje vaša dnevna zarada je oko 20% procenata što je veoma malo jer ako radite čitav dan a zaradite 20-tak eura onda je vaše oko 4 ili 5 eura, što je veoma malo, a kad imate svoj automobil onda je vaša čitava zarada. Redovno plaćam dažbine opštini i jedva čekamo gurbedžije no, realno rečeno, ne živi se od jednog mjeseca za čitavu godinu, a porodica mora nešto jesti”, istakao je on.


Sa druge strane građanin Ardijan F. ističe da svaki put kad treba ići bilo gdje po gradu ili u okolna sela obavezno putuje gradskim autobusom.

“Velika je kriza, nema se para pa je gradski autobus “spas” u ovo doba jer za samo 50 centi možeš ići bilo gdje po gradu ili u obližnja sela ako se ima obaveza. Ipak je to mnogo bolje jer se ne može svakoga dana imati po 5-6 eura u džepu i voziti se taksijem. Čak i kad nemam za autobus uzmem biciklo te kupujem po pijacama osnovne potrepštine za kuću, bilo voće ili povrće, i tako se snalazim.  Vjerujem da većina Prizrenaca tako radi. A što se tiče taksista ima ih mnogo a i preskupi su”, kaže on.

S obzirom da se teško može naći posao u svojoj struci većina naših sugrađana se bavi taxi-uslugama, ali kako ih ima veliki broj mnogi od njih odustaju od tog posla već nakon par godina. Dakle, ima ih i velikih profesionalaca ali i onih koji dolaze iz drugih gradova da rade u Prizrenu pa ako naručite vožnju i kažete gdje idete, dobijate odgovor “pa gdje vam je to”, što je začuđujuće iako taksisti moraju da prijave vožnju na svoj call-centar. Dakle, svako ima svoju verziju priče, a pošto gradski autobusi vikendom ne rade to je prilika da prizrenski taksisti jedino u te dane, dakle subotom i nedjeljom, mogu nešto zaraditi.

Sve u svemu, gradski autobusi ili taxi, odlučite sami…

Vinetu Ganić

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.