Stara uzrečica kaže: od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba, no za nekoga je najljepše treće doba u životu, tj kada čovjek uđe u one ozbiljnije godine i zasluženo ode u penziju.
Na Kosovu ima preko 150.000 penzionera koji razvlače od mjeseca do mjeseca ono malo penzije koja im pristiže na vrata.
Prosječna penzija je u visini od 140 eura, pa do najveće koja se kreće oko par hiljada eura. Najveći problem kosovskih penzionera je, svakako, problem sa republikom Srbijom baš u vezi neriješenog statusa bivših penzionera jer su mnogi od njih radili u ovdašnjim mnogobrojnim fabrikama jer je ovaj grad nekada bio veliki i poznati industrijski centar sa preko 20 fabrika kojih sada nema ili su većina privatizovane ( FAMIPA, PRINTEKS, FARMAKOS, PERLONKA, KOMUNA, UNIMONT i mnoge druge) a upravo su ti penzioneri ili bivši radnici tih preduzeća ostali bez zasluženih penzija jer su čitav radni vijek proveli u pomenutim fabrikama no s obzirom na zamršenu političku situaciju između Kosova i Srbije, od mnogobrojnih problema, među najvećima je upravo onaj njihov neriješen status penzionera.
Upravo ovih dana, pred novogodišnje praznike, mnogi prizrenski penzioneri su ostali bez penzija jer su nekima, promijenjeni inicijali u imenu ili prezimenu (apsurd) ili su nadležni iz penzionog fonda pogriješili prilikom prijave penzionera (po kosovskim zakonima penzioneri se prijavljuju u penzioni fond svakih šest mjeseci da bi se znalo da li su u životu ili su otišli da žive u inostranstvu), tako da su mnogi od njih ostali zakinuti za svoje zaslužene penzije baš pred novogodišnje praznike.
S obzirom da kosovski penzioneri s nestrpljenjem očekuju da naplate penzije iz Srbije koje su obustavljene tokom ratnih dješavanja 1999-te godine, jer se o toj “priči” govori oko godinu i po dana kada se prošle godine aprilu mjesecu, u srbijanskim medijima pojavila vijest da je Vlada republike Srbije zainteresirana da obezbjedi isplatu onih penzija koje su, obustavljene prije 15 godina, naišla je na radost svih onih koji su te penzije svojim radnim vijekom i zaslužili.
Trenutno nema procjene o broju onih lica sa uskraćenim penzijama ali i niti o tome koliko im novca republika Srbija duguje.
Te cifre će postati jasnije kako Fond za Penzijsko i Invalidsko osiguranje Srbije bude obrađivao zahtjeve. No, prođe čitavih godinu i po dana a da od te “priče” nema ama baš ništa te je za penzionere Kosova ostala samo nada.
Podsjetimo da se pretpostavlja da Srbija na ime neisplaćenih penzija korisnicima, tj penzionerima koje su to pravo stekli na Kosovu duguje od jedne do tri milijardi eura. Potrebno je istaći da je do sada samo bračnom paru iz Mitrovice, Mahmutu i Ljutviji Grudić (17, april 2012) nakon presude Međunarodnog suda u Strazburu od strane Fonda za Penzijsko i Invalidsko osiguranje republike Srbije isplaćeno oko 100 000 eura jer od 1999-te nisu primali svoje zaslužene penzije.
Tom presudom republici Srbiji dat je rok do marta mjeseca ove godine da se nađe model i riješi problem svih kosovskih penzija koje se nisu isplaćivale kosovskim penzionerima od 1999-te godine. Po nekim proračunima i pretpostavkama takvih predmeta oko kosovskih penzija koje republika Srbija do sada nije isplaćivala na međunarodnom Sudu u Strazburu ima oko 1500 što ne znači da ih u narednoj 2015-toj godini neće biti i mnogo više.
Inače, prosječna penzija na Kosovu je oko 140 eura, dok se korisnicima socijalne pomoći svakog mjeseca isplaćuje od 50 do 75 eura. Upravo je kosovski Ministar rada Nenad Rašić početkom ovog mjeseca najavio mogućnost skore kategorizacije penzija te da će u narednoj godini njen iznos zavisiti i od obrazovanja ali i od stručne spreme korisnika penzije. On je takođe, između ostalog, istakao da će biti povećana sredstva u kosovskom budžetu za socijalna davanja te da će shodno tome i penzije u zavisnosti od kategorije biti povećane.
Sve u svemu ispada da je budućnost kosovskih penzionera sasvim “neizvjesna” jer zamislimo kako se osjećaju oni naši stariji sugrađani koji su svoju mladost proveli u nekoj fabrici radeći u njoj preko 30 godina a danas čekaju na red pred bankom da im se ta zaslužena “crkavica” isplati. A gdje su tu računi za vodu i struju pa onda namirnice i još puno toga i gdje sve to stane u onih pomemutih 140 eura, ostaje nam da se pitamo ili čudimo.
Vinetu Ganić
