Halim Hiseni, iz Centra za unaprijeđenje obrazovanog sistema, kaže da su visokoškolske privatne ustanove formirane iz komercionalnih razloga bez razvijenih standarda koji bi doprineli poboljšanju kvaliteta naučnog i pedagoškog rada ovih institucija.
“Mislim da je cjelokupna ova situacija apsurdna. Pošto su formirane iz komercijalnih razloga, u pozadini nije istaknuta njihova uloga u obrazovanju i osposobljavanju mlade generacije za naučni rad i za dobrobit društva, i mislim da u cjelini oni ne doprinose i nisu u interesu razvoja i unaprijedjivanja ekonomskog razvoja i cjelokupnog života na Kosovu i šire. Oni su izvor stagnacije i izvor mnogih problema, kako na Kosovu, a tako i šire na Balkanu”, kaže on.
Od ovakve situacije koristi imaju mnoge državne institucije, ali i jedan broj ljudi koji se nalaze na strateškim položajima, vlasnici, i sami profesori, kaže Hiseni, i dodaje da kvalitet obrazovanja nije ništa bolji ni na javnim univerzitetima.
“Ja mislim da je ukupna situacija loša. Mislim da ceo region pati mnogo zbog krize u ovdašnjem vaspitanju i obrazovanju. Posljedice će biti veoma nepogodne kako u regionu i, mogu reći, i u međunacionalnog i međukulturnoj saradnji takodje i u procesu stvaranja jedne mirovne politike i stabilizacije Balkana uppšte”, dodaje on.
Kosovski stručnjak za obrazovanje Jonuz Salihu kaže da je kosovska agencija akreditovala previše privatnih obrazovanih institucija, od kojih nijedna još uvijek nije uspijela da dobije status univerziteta. On dodaje da su privatne ustanove kopija javnih, bez posebnih programa, sa smjerovima kao što su pravo, ekonomija i sl. za šta nisu potrebne velike investicije i gdje se predaje suva teorija.
„Nama su potrebne neprofitabilne institucije, da sve investicije idu na kvalitet predavanja i na plate profesora radi njihove motivacije, a ne na profit. Nažalost, Zakon o visokom obrazovanju dozvoljava da te institucije profitiraju, i sada vlasnike interesuje profit, a nikako kvalitet. Željeli smo alternativu javnih obrazovanih ustanova, da imamo kvalitet. U cijelom svijetu privatne obrazovane institucije su poznate po kvalitetu, a kod nas je obrnuto. Kod nas su poznate po slabom kvalitetu, nevaćežim diplomama i falsifikovanim diplomama. Inspektorijat gotovo da ne postoji. Ovo je najgore na jednom malom Kosovu sa dva miliona stanovnika, a sa ovoliko visokih obrazovanih institucija u kojima je kvalitet jako slab i koje karakteriše klanizam, nepotizam, više radnih mjesta po osobi”, kaže Salihu.
On dodaje i da je za žaljenje to što iza ovakve situacije stoji akademsko osoblje.
“Jedan profesor tako predaje na 4-5 koledža, kao i na javnim univezitetima. To su akademske interesne grupe koje uglavnom gledaju svoje interese. To je u interesu vlasnika i malih interesnih grupa bilo da je to i akademsko osoblje”, dodaje on.
Dxevat Rexha, prorektor privatnog koledža AAB u Prištini, u izjavi za RSE kaže da na Kosovu ne postoje kriterijumi na osnovu kojih bi se upoređivao i vrijednovao rad obrazovanih institucija. On se slaže stim da je previše javnih i privatnih visokih obrazovanih institucija, te izražava nadu da će nadležni uskoro da se bave ovim pitanjem.
“Na Kosovu nedostaje mehanizam koji bi rangirao institucije po kvalitetu njihove ponude, njihovih obrazovanih uslova i naučnog rada. Svaka privatna institucija, pa i javna, reći će da su najbolji, a to je zato što nema kriterijuma i nema mehanizma upoređivanja. Mi radimo najbolje što možemo kako bi unapredili usluge za naše studente, s time što imamo dobre prostorije, najbolje profesore pokušavamo da angažujemo, imamo dobar menadžment, ali mi bi zaista htjeli da postoji neki mehanizam koji bi nam rekao gdje smo”, konstatuje Rexha.
Kosovski stručnjak za obrazovanje Salihu, međutim, kaže da privatne ustanove uglavnom proizvode kadar koji nije u stanju da se priključi radnom tržištu, te kojima su, kada emigriraju sa Kosova, te stečene diplome nevažeće. Studiranje i nije skupo i dva semestra se mogu pokriti sa 1.000 eura, dodaje on.
“Predaje se suva teorija i to, sa malo para od studenta, služi interesnim grupama i porodicama koji se zadovoljavaju time da im dete ima diplomu, bez obzira da li ima znanje ili ne”, zaključuje Salihu.
