CNN je citirao neimenovane vodeće ljude iz okruženja predsjednika Obame koji su uvjereni da će teroristička milicija Islamska država (IS) osvojiti kurdski pogranični grad na sjeveru Sirije. General Martin Dempsey za TV ABC je rekao: “Bojim se da će Kobane pasti”. Državni tajnik John Kerry u srijedu je jasno dao do znanja da zaštita Kobanea nije bila strateški cilj SAD-a. Koliko god je to što se događa strašno za Kobane “naši pravi ciljevi su komandni centri i infrastruktura IS-a”, rekao je Kerry.
Ipak, oružane snage SAD-a su zajedno sa svojim saveznicima, oko Kobanea znatno proširile zračne napade u posljednjih nekoliko dana, ali nisu uspjele zaustaviti napredovanje IS-a. Washington Post je neuobičajeno oštro konstatirao da Sjedinjenim Državama “predstoji katastrofalan poraz u ratu koji je Obama počeo previše oprezno, restrikcijama i besmislenim ograničenjima”.
Pogrešna strategija?
S druge strane, Mike O’Hanlan iz Instituta Brookings kaže da pad jednoga grada ne znači i poraz cijele strategije.
A stručnjak za Bliski Istok Jim Phillips iz konzervativne vašingtonske zaklade Heritage u intervjuu za Deutsche Welle kaže da je Obamina strategija „na putu da propadne”. Međutim, i on kaže da valja pričekati kako bi se vidjelo hoće li pojačani zračni napadi ipak donijeti „primjetan učinak”. “Bez bolje informiranosti o stanju na terenu zračni napadi neće imati presudan utjecaj”, dodaje Phillips.
Međutim, za razliku od Iraka SAD u Siriji nema za to dobre preduvjete:
“U Siriji je strateški mnogo teže operirati jer SAD nema prave saveznike na terenu”, koji bi mogli pripremiti i pratiti zračne napade, kaže Phillips. Čak i ako je prioritet trenutne strategije SAD-a “definitivno u Iraku”, i dalje važi analiza američke vojske da je “od presudnog značenja da se smanji prostor IS-a za povlačenje u Siriji, tako da se može pobijediti u Iraku. Jer ta dva strateška područja su nerazdvojno povezana”.
Dug put u Siriji
Mike O’Hanlon iz Instituta Brookings smatra da to još uvijek nije zrela strategija za Siriju. “Mi možda planiramo u sklopu dvanaestomjesečne obuke stvaranje borbene postrojbe od 5.000 sirijskih vojnika. Sirija, to je još dug put.”
Strah Amerikanaca od novog rata je velik i pored uvjeravanja predsjednika Obame da to nije slučaj. “Hoće li Sirija biti Obamin Vijetnam?”, pita se New York Times ovih dana. Te novine su ohrabrile predsjednika, usprkos svim bolnim neuspjesima i protivno savjetima vojske, da ostane oprezan.
Carter osudio Obamino oklijevanje
U nizu Obaminih kritičara sada je i bivši američki predsjednik Jimmy Carter koji svog nasljednika optužuje da je svojim oklijevanjem omogućio uspon IS-a. Američki mediji su to jedva dočekali, riječima da bi Obama makar sada, kada ga krtizira Carter, poznat po svom oklijevanju, trebao preispitati svoju ratnu strategiju.
Svaljivanje odgovornosti na druge
Turska i njezin predsjednik Recep Tayyip Erdogan su trenutno u žarištu kritike. Obamina administracija, piše Washington Post, smatra Tursku odgovornom za napredovanje IS-a u Siriji. Erdogan nje spriječio dolazak stranih boraca preko tursko-sirijske granice, niti IS-ovu trgovinu naftom na turskom teritoriju.
“Nažalost, Erdogan u sirijskim Kurdima, od kojih su mnogi povezani sa PKK-om u Turskoj, vidi veću opasnosti nego u Islamskoj državi”, rekao je Jim Phillips.
On pretpostavlja da su vođeni razgovori između Washingtona i Ankare u vezi efikasnog odgovora na Kobane, gdje je Erdogan vjerojatno želio previše: ne samo zonu zabranu letenja, već i zračne napade protiv Asadovog režima. Bijela kuća ne želi ići tako daleko. Pritom Erdogan nastupa kao oštar kritičar Obamine strategije:
“Ako dobro procjenjujem, izgleda da Erdogan kaže da je Obamina strategija osuđena na neuspjeh”, kaže Phillips.
Odgovor iz Bijele kuće, međutim, bio je prilično uznemirujući, kaže Phillips: “Kobane je puno više udaljen od Washingtona nego od Ankare. Ako Turska može s time živjeti, onda to može i SAD.”
