Prije nekoliko godina bila sam u parku kada je dijete od nekih 5-6 godina istrčalo na ulicu i zamalo ga udario auto.Povukla sam ga natrag, pao je, ali nije se povrijedio. U tom trenutku dotrčala je djetetova majka, vrištala na mene kako nemam pravo da diram tuđe dijete.Pokušala sam joj objasniti da je dijete moglo da pogine, na šta mi je ona rekla da to nije moj problem i da se ne miješam.Prije neki dan, sjedim u restoranu i isto tako dijete trči naokolo i penje se po stolicama. Kontam povrijedit će se, ali opet valjda su mu roditelji tu negdje.
Nisam ni obraćala pažnju na njega, a on se u međuvremenu popeo na stolicu i gledao kroz otvoren prozor. Na to dolijeće uvažena majka i opet galama na mene jer sam kao najbliže bila djetetu i trebala sam ga spustit sa stolice, a ja nisam ni gledala za njim.Ne bi nikada stajala sa strane i odbila pomoći (posebno djetetu), ali pobogu nije mi jasno šta pojedini roditelji uopšte hoće od ostalog naroda?”
Izvor: Ispovesti.com
