Tešku životnu priču djeteta za koje se roditelji, stariji brat i sestra nikada nisu interesovali, ovaj mladi čovjek priča bez osuđivanja. Odavno je oprostio onima koji su ga ostavili da živi bez ljubavi, posebno majci čiji su postupci trajno obilježili njegov život.
Posebnu ljubav pružila mu je medicinska sestra Gordana koja mu je dala sve ono što mu je oduzela majka. Gordana je umrla, a Dejan je nastavio dalje i pokazao da za njega ne postoji nemoguće. Završio je grafičku školu i pravni fakultet, skija, igra fudbal, košarku, ne koristi tuđu njegu i pomoć, zarađuje pomoću rada na računaru i ma koliko teško bilo, sam se brine o sebi.
Osim najvažnijeg cilja, da se oženi i osnuje svoju porodicu, Dejanu posebnu radost predstavlja trenutak kada on može da pomogne nekom. Na pitanje kada će i hoće li ponovo skupiti sumu koja će olakšati njegov život, Dejan nema odgovor. Nije navikao i ne zna da traži i moli. Više od proteza, značio bi mu trajni krov nad glavom. Trenutno živi u stanu koji je na privremno korišćenje dobio od Novog Sada.
Pred Dejanovim optimizmom može samo da se postidi jer ovaj mali veliki čovjek za svoje muke ne krivi ni ratove ni političare ni ekonomsku krizu, pa čak ni one koji su ga ostavili kao bebu.
Ako postoji definicija borca i čovjeka vrijednog pažnje onda se ona crpi u dvije riječi: Dejan Kovačević.
