Jedna je porodica uživala na plaži.
Djeca su se kupala u moru i gradila kule u pijesku kada se pojavila neka starica u prljavoj i poderanoj odjeći. Njezina sijeda i raščupana kosa vijorila je na vjetru.
Mumljajući nerazumljive riječi, vadila je nešto iz pijeska i trpala to u vrećicu. Roditelji su pozvali djecu i rekli im neka se „drže podalje od te starice“.
Kada je prošla pored njih, osmjehnula im se, ali oni joj nisu uzvratili.
Tek sedam dana kasnije, kada se je porodica spremala otići kući, doznali su da ova starica svaki dan skuplja komadiće stakla po plaži kako se djeca ne bi posjekla…
Kako često osudimo nekoga na ‘prvi pogled’, ne zastanemo i ne pogledamo dublje? Istina je često sakrivena našim fizičkim očima. Neka nam ovo došašće pomogne da otvorimo oči svog srca.
