Ova priča je objavljena na društvenim mrežama i vrijedi je pročitati:
Pošto nano kupus?
10 marki vreća!
Morel dvije vreće za 16?
E sinovac moj, nemere!
Pa lani je bilo 10 marki dvije vreće a sad vreća tol’ko!
E pa sinko moj, i ja sam lani bila 69, a sad sam 70 ljeta!
Ma daj nano za 16 dvije vreće?
Dijete, jel ti to mene zajebavaš?
Jok nano, neg’ mi se čini da vi hoćete kožu da nama gradskim, oderete!
Slušaj balavče!…
Nisam ti je ja oderala, neg’ je spržilo ono ljetno sunce, kad si im’o svečetiri u zraku i molijo da ljeto potraje što duže da bi se ti mog’o valjat po pijesku i guzicu namakat u moru!…
Moje oči još mora vidile nisu!…
Dok si se ti kisalio, ja sam molila dragog Allaha da kiša padne, da mi sve neizgori….
Gledala u nebo k’o kaka tuka, i gledala odklen će kiša a nje niodkug!…
Pa vuci kante vode, zaljevaj a ti si zalijev’o grlo s’pivčugom!…
Dok sam ja Sabahom ustajala da bi šta uradila, ti si Sabahom gologuz iš’o na onu Rivu i meć’o peškir na pijesak, pa si se izvrno ko konj i povazdan lež’o, ja sam povazdan vukla kante da bi imala ovo što sad imam!…
E sad mi reci ko hoće kome kožu oderat!…
Ja tebi il’ ti meni?…
Ma neću sad uzet ni za dvajest!
E sad ti nedam ni za trijest!…
ODABI ovdal!
