Najviše sam se plašio da možda nekoga neću uspjeti da spasem, priča za “Blic” hrabri ronilac Predrag Radifković Peca koji je zajedno sa kolegama u Obrenovcu spasio više od 1.000 ljudi.
“Bili smo nevjerovatno složni. Dolazili su ronioci sa svih strana, iz različitih klubova u Srbiji. Svi su samo željeli da stignu do ugroženih i izvuku ih iz nabujale rijeke. Gledao sam očaj na licu tih ljudi, strah od smrti i samo se bojao da nekoga od njih neću uspjeti da spasem.
Oprema će da se popravi, čamci će da se polijepe, ali ljudski život je nepovratan. Stalno mi je to bilo na umu. Na sreću, nismo imali nijednu žrtvu”, priča Peca, inače član odbora ronilačkog saveza SOPAS.
Želja da spasu sugrađane držala ih je dva dana i dvije noći. Toliko su ronioci bez prestanka radili ne bi li došli i do najudaljenijih dijelova Obrenovca.
– Obrenovac je najstrašniji bio noću. Potpuni mrak, mrtav grad, a mi osjećamo da se naš protivnik uopšte nije povukao – prisjeća se hrabri ronilac.
Sada, kada se vratio iz tog pakla, ne prestaje da misli o strašnim sudbinama Obrenovčana.
– Totalna evakuacija koju je MUP naredio je jedini lijek. Tamo se sada niko ne smoke ostaviti. Kad naiđe sljedeći talas, neće biti spasa ni za koga. Ponosni smo što smo uradili lavovski posao, ali smo željeli i bolje. Nadam se da će država imati sluha za to. Da smo imali više čamaca, mogli smo da izađemo sa 10 ekipa a ne sa dvije. Možda smo mogli da spasimo sve… – kroz uzdah zaključuje hrabri Peca.
