Ebu Bekr Eš-Šibli pripovijeda: „Jedne prilike, dok sam s skupinom putnika putovao prema Siriji, presrela nas je i opljačkala grupa razbojnika. Oduzeli su nam sve što smo imali i stavili pred svoga vođu. Među oduzetim blagom je bila i jedna vreća ušećerenih badema, i razbojnici su počeli da ih jedu. Međutim, njihov predvodnik im se nije pridružio. Upitah ga zašto on ne jede, kad svi ostali jedu, pa mi reče: „Postim“. Iznenadih se tome, pa ga dalje upitah: „Kako to da ti pljačkaš ljude, a pritom još i postiš?“ Odgovori mi: „Čovjek bi trebao da radi nešto što će mu vrata pokajanja ostaviti otvorenim“.
Nakon nekog vremena, vidio sam tog istog vođu razbojnika u ihramu kako tavafi oko Ka’be. Lice mu je bilo osvjetljeno nurom, a tijelo iscrpljeno od ibadeta. Opet se iznenadih i rekoh: „Jesi li ti isti onaj čovjek koji je pljačkao ljude?“ Odgovori mi: „Da, jesam, i da ti kažem da je upravo post onog dana bio sebeb mog povratka Allahu.“
Pouka priče: Radite što god više možete dobrih djela! Nemojte pomisliti: „Ne nosim hidžab, pa neću ni klanjati.“ Ili: „Radim svašta, pa nema svrhe ni da klanjam.“ Mi svi činimo greške, to je ljudska priroda. Ali čineći što više dobrih djela, postoji mogućnost da zbog nekog od njih Allah, azze we dželle, popravi vaše stanje.
