“Jedne večeri moja majka je spremila večeru nakon napornog radnog dana. Stavila je tanjir jaja, salatu i pregorjeli tost pred mog oca …
Odmah sam primijetila, izgoreni tost …. I, čekala sam hoće li se žaliti na to, ali otac ih je počeo jesti, nasmiješen i pitao me kako sam provela dan u školi …
Moja mama se izvinila mom tati zbog izgorjelog tosta. Nikada neću zaboraviti njegov odgovor na to: “Dušo, volim prepečeni toste!”
tost
Kasnije, kad sam legla u krevet, a moj otac je došao da me poljubi za laku noć, pitala sam ga da li mu se zaista sviđa prepečeni tost?
Zagrlio me i rekao: “Tvoja je majka imala težak dan i zaista je umorna. Potrudila se da nam pripremi ovaj obrok, zašto da je krivimo ili povrijeđujemo.
Spaljeni tost nikada nikoga nije povrijedio; ali riječi mogu biti vrlo bolne! “
Moramo znati cijeniti ono što drugi čine za nas, čak i ako to nije savršeno, jer je bitna namjera da radimo dobro, a niko nije savršen …
