Razmišljala sam dugo o njenoj upornosti, spremnosti i na najsmjelije korake radi Allaha i Njegovog zadovoljstva… Razmišljala i zavidjela… Razmišljala i žalila… Htjela je da se izbori za mesdžid na fakultetu. Mala prostorija, ma koliko god da daju, dobro je, snaći ćemo se nekako. Samo da više ne trčimo da za 15 minuta pauze odemo do najbliže džamije, klanjamo i vratimo se natrag. Lijepa ideja, nema sta, odmah je naišla na pohvale i podrške.
Svi su bili spremni da ovu akciju podrže, ni najmanje se ne nadajući šta će taj pokušaj sve izroditi, do kraja ubijeđeni da je ipak cilj fakulteta da svi njegovi studenti budu zadovoljni. Jer će jedino na taj način maksimalno svojim znanjem i radom doprinijeti razvoju fakultetu. Jer primarni cilj je znanje. Valjda… Znanje koje nije uprljano diskriminacijom, korupcijom, čisto od svakog vida etičkih devijacija…
Pokrenuta je peticija. Sakupljeno je, vjerovali ili ne, više od hiljadu potpisa, što je svakako većina na našem univerzitetu. Čak su i neki studenti hrišćanske vjere ovaj postupak ocijenili kao jedan human gest, te su se čak i oni dali svoj potpis. Kada većina studenata nešto odluči, slozit ćete se, da bi fakultet trebao bar da pokusa da ispuni zahtjev. Ali baš nasuprot…
Svakog dana bila je sve zabrinutija… Entuzijazam na početku i nada da će sve ovo uspjeti nisu više bili tako uočljivi na njenom licu. Sve je krenulo naopako. Jedan iskreni pokusaj u ime Allaha interpretiran je kao politizovan pokusaj islamizacije i miješanja Islamske zajednice sa kojom je fakultet naravno na ratnoj nozi! Još kad su saznali da je ona sa studijske grupe gdje ima sedam pokrivenih djevojaka, možete misliti sta je sve bilo.
Kakvu ce sliku onda odavati fakultet koji je još uvijek u razvoju? Kao fakultet vjerskih fanatika, ‘zamotanih’ djevojaka, tkz. vehabija! Ako je vjerovati pričama, rektor ove ustanove je, ni manje ni više opsovao kada je čuo za ovaj pokušaj. Da opsovao! Opsovao je svim studentima, opsovao islamu, opsovao i meni i tebi, opsovao cijelom čovječanstvu !
Hajde, ako je fakutet neprijatelj, valjda ćemo se snaći nekako ako budemo dovoljno čvrsti, dovoljno zajedno, dovoljno smjeli… Samo je to držalo nadu u njenim očima. Nadu koja je bila poljuljana od temelja. A bilo je svega… Na početku su je lijepo upozorili da ne nastavlja ovaj pokusaj, da se sve lijepo zaboravi, svako na svoju stranu… bez problema. Međutim ona je nastavila dalje. Pristizale su joj svakakve prijetnje, da nikada neće završiti fakultet, da će je profesori zakidati i mnogo mnogo ozbiljnije…
Sa svakog sastanka sa predstavnicima studentskog parlamenta vraćala se sva uzrujana, trpjela viku i kojekakve nečovjesne postupke. Bila sam zabrinuta za njeno stanje. Nisam vjerovala šta se dešava. Ali ona je nastavila uzdajući se u podršku studenata – jedinu svijetlu tačku.
Ali odjednom i tu iznenađenje! Jedna studentica čiji otac radi na fakultetu pozvana je od strane fakultete i optužena da je primoravala pravoslavne sa svoje grupe da daju potpis! Čistog li apsurda ! Kakvo primoravanje ?! Sva uplakana i u strahu za posao svog oca, pozvala je da povuče svoj potpis. Nije nas baš teško uplašiti, zar ne ? Nije se tu završilo, jedan od najboljih studenata kome je obećan posao asistenta je također pozvan i rečeno mu je da ukoliko se nada da će ikada raditi na fakultetu mora povuci potpis. I povukao je. Naravno, Dunjaluk ja najbitniji… A sva nafaka i svo bogatstvo ovoga sveta je u Allahovim rukama! I tako dalje i tako dalje…
Da li ćemo ikada biti dovoljno inteligentne, potpuno formirane osobe sa izgrađenim stavovima? Poštujemo druge, ali neka i drugi poštuju nas! To je moja svadba, moj život, moj islam! Gdje je kraj licemjerju, a gdje pocetak života po Kur’anu i sunnetu? Da nam se Allah smiluje i popravi naše stanje. Amin.
Udaljih se od teme. Podsjetimo se, cilj je bio mesdžid na fakultetu, da bi studenti koji klanjaju mogli tu obaviti namaz. Samo to… Ali je izgleda bilo i previše. Uspjeli su zalimi da ugase ovaj pokušaj, ali sigurno nisu ugasili volju i upornost pojedinaca na Allahovom putu.
Da Allah nagradi sestru koja je sve ovo pokrenula i mnogo stosta pretrpjela ! Eto toliko o poštovanju ljudskih i studentskih prava. Osjetila sam potrebu da sa vama podijelim ovaj događaj. A zaključak ostavljam vama.
Sestra N. H.
– Spomenuti fakultet je Državni univerzitet u Novom Pazaru, jedina visokoškolska ustanova u tom gradu koja nema prostor za obavljanje svakodnevnih molitvi
Sandzakpress.com
